"Stanje u kojem se nalazio moglo bi se opisat kao nezainteresirana zgaženost dosadom. Ušao je u birtiju i Mirta je bila tamo, nabacila je izmučen i zao osmijeh drolje, osmijeh ljubaznosti koju žališ, mada za Mirtu ne moš reć da je bila kurva, prije da je bila prestrašena i, naravno, glupa, al i to na neki svoj čudan i profinjen način, nešto što joj je davno navuklo mržnju i omalovažavanje ostalih cura iz kvarta i nešto čega ona nije bila svjesna jer neki su pametnjakovići njenu zaostalost doživljavali kao napuhanost i aroganciju, onda bi se zapanjili što sve mogu raditi od nje. Imala je velike, obješene i potrošeno mekane grudi s tankim plavim žilicama, jednom davno proveo je noć s njom, gurao joj je prste u pičku i razmazivao to u njenim ustima, sa željom da je boli, da je povrijedi, ponizi, bilo što, znao je priče silnih momaka kako s kurvama treba, ona je bila mirna, bez trzaja je podnosila sve što joj je radio, njoj je to, izgleda, bilo nešto sasvim normalno, kao da je naviknuta na iživljavanja. Kad je odlazio pitala ga je da li se mogu naći sutra, totalno luda žena, pomislio je i rekao joj: "Odjebi". Gadila mu se onda, bila je pijana i glupa, ali sad mu je bilo žao i činila mu se dragim zalutalim, izgubljenim djetetom, proganjalo ga je. Stao je kraj nje i pozvao joj piće, cijedilo joj se niz bradu. Na ramenu je imala mali tamnocrveni madež, sasvim dovoljno za zaljubljenost.
- Mogu li posudit poljubac?
Naravno. Iskupljenje."

«Neka vrsta ljubavi» je zbirka kratkih proza, koje su ispisivane paralelno s dijelovima romana «Poslije zabave» i koje po autoru funkcioniraju kao otrgnutost iz realiteta. «Neke su pisane prije, neke kasnije, neke u ovakvom, neke u onakvom stanju, a na kraju je sve posloženo da okvirno ima glavu i rep.»

***

Aljoša Antunac rođen je 1967. u Šibeniku gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. 1991. i 1992. proveo je na ratištu šibenskoga zaleđa u sastavu Zbora narodne garde i Hrvatske vojske. Devedesetih godina u Zagrebu završava Višu informatičku školu. Prvi prozni tekst, izvatke iz romana «Neka vrsta ljubavi», objavljuje u časopisu 'Libra Libera' 2002. godine. 2003. objavljuje u zborniku «Sve priče». 2004. u zbirci «Queer priče» objavljena mu je priča koja je nastala kao rezultat književnog natječaja organiziranog za područje nekoliko zemalja u regiji.

Iste godine urednica Irena Lukšić odabrala je nekoliko odlomaka romana «Poslije zabave» i objavila ih u časopisu karlovačkog ogranka Matice hrvatske. U tjedniku 'Zarez', 2006. objavio je prijevod pjesama američkog pjesnika, dobitnika PEN-ove nagrade i kažnjenika osuđenog na smrt, Stephena Waynea Andersona. 'Libra Libera' 2006. objavljuje prvo izdanje «Poslije zabave». Zaposlen je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici kao informatičar. Živi u Zagrebu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.