Grafički odlično prelomljen ovo je vrlo zanimljiv prvijenac autora koji svoj identitet skriva iza imena Alen Bović, očito odlično poznaje život i likove s tzv. ruba naše svakodnevice. Ima tu svega, od sadašnjih i bivših ovisnika, do kvartovskih štemera, no sve redom pripadnika ne jedne već više „izgubljenih“ generacija kojima su devedesete ponudile samo ponešto drugačije načine za preživljavanje mahom besciljne i destruktivne svakodnevice, a koja traje još i danas. Suvremenost tema, vrlo sočan jezik i uvjerljivi dijalozi, premreženi su brojnim fotografijama koje se idealno stapaju s Bovićevom prozom.

"Svitalo je, kad sam stigo na kolodvor. Baš ko onaj moj imenjak, papak koji je staroj maznul lovu pa tri dana i tri noći lumpal s kurvama i kelnericama. Onda ga je stara stjerala u tri pičke materine i zaključala mu vrata. Jednostavno mu je rekla nek odjebe. Mislim, nije mu baš tak rekla, al dalo se pročitat između redaka. Na finjaka ga je otpizdila. Pokral si me, ko ti jebe mater, nema više leba bez motike. To je bila pouka. Vratil se on doma nakon kaj se hrpu godina jebal negdje na baušteli i sve mu je išlo na kurac. I to je otprilike to. Roman dosadan ko nedjeljni derbi Osijeka i Cibalije. Kolko se sjećam tip je još k tome bil i perverznjak kaj se palil na debele i stare pičke. A na kraju krajeva nije mi uopće ni bil imenjak. Imal je neko debilno ime.
Ja sam se vratil nakon tri godine. I ja sam kral starce, i ja sam bil bolesnik pa su i mene spizdili od doma, samo iz potpuno drugih razloga. Komuna, jebiga..."

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.