Usred Hladnog rata, CIA je osmislila plan nazvan „Ambasadori jazza“. Njime se putem glazbe namjeravalo poboljšati međunarodnu percepciju Sjedinjenih Američkih Država, koja je u tom razdoblju bila osobito negativna. S druge strane Željezne zavjese organizirani su tako brojni koncerti različitih velikana jazza, s vjerom kako će preobratiti mlade ljude s istoka koji su slušali ozbiljnu glazbu, ali su imali malo dodira s drugim glazbenim žanrovima. 

Američki jazz pijanist Erik Gould živi u Parizu 1960-ih. Genijalni glazbenik ima sinesteziju, pojavu u kojoj se podražaji primaju u području jednog osjetila, a doživljavaju u području drugoga. Glazba u toj mjeri prožima njegov život da je ne samo osjeća cijelim tijelom, već i doslovno vidi svuda oko sebe. Jedino mjerljivo s njegovom ljubavi prema glazbi ljubav je prema njegovoj ženi, Nataši, koju obožava. Kad Nataša jednog dana nestane bez traga i bez oproštajne poruke, Goulda će to slomiti u toj mjeri da će jedva biti sposoban samostalno funkcionirati, kamoli se brinuti za njihovog zajedničkog sina Tristana. Na taj će način postati idealna meta za plan CIA-e…    

Sve dosad rečeno moglo bi nas navesti na pomisao da je riječ o trileru, ali napeta špijunska priča samo je izlika za Cruza koji u svojem dobro poznatom poetičnom i zaigranom stilu piše roman o ljubavi, smrti, umjetnosti i samoći. 

Iz medija:

Afonso Cruz jedan je od najkreativnijih glasova novije portugalske književnosti. ~ Mia Couto

Afonso Cruz je kompletan i kompleksan autor od kojeg nismo nikada do kraja sigurni što očekivati. ~ Carla Maia de Almeida, novinarka, prevoditeljica i nagrađivana autorica.

Afonso Cruz jedan je od najkreativnijih i najoriginalnijih autora književne panorame Portugala. Ovaj roman reafirmira ga kao izvrsnog pripovjedača. Riječ je o bogatoj prozi s liričnošću i osjetljivošću koja raste u nama i više nas ne napušta. ~ Ana Azenha, Bertrand Foz Plaza

Afonso Cruz jedan je od najvažnijih suvremenih portugalskih autora čija su djela prevedena na dvadesetak svjetskih jezika. Rodio se u portugalskom mjestu Figueira da Foz 1971., a u godinama koje su uslijedile posjetio je više od šezdeset zemalja svijeta. Pohađao je umjetničku školu António Arroio i Fakultet za vizualne umjetnosti u Lisabonu. Dosad je objavio tridesetak književnih djela: između ostalih, triler "A Carne de Deus" (Božje meso, 2008.), borhesovski roman "Enciclopédia da Estória Universal" (Enciklopedija opće povijesti, 2009.) za koji je primio Nagradu Camilo Castelo Branco, potom knjigu za djecu i mlade "Os Livros que Devoraram o Meu Pai" (Knjige koje su proždrle moga oca, 2010.) za koju je dobio Nagradu Maria Rosa Colaço. Nakon toga slijedile su knjige "A Boneca de Kokoschka" (Kokoschkina lutka, 2010.) za koju je nagrađen Nagradom Europske unije za književnost godine 2013. i "A Contradição Humana" (Ljudsko proturječje, 2011.) za koju je dobio nagradu koju zajedno dodjeljuju Portugalsko društvo pisaca i Portugalska radio-televizija. 

Usto je, među ostalim, objavio roman "Jesus Cristo Bebia Cerveja" (Isus Krist je pio pivo, 2012.) koji su časopis Time-Out Lisbon i dnevnik Público proglasili najboljom knjigom te godine, kao i djelo "Para Onde Vão os Guarda-Chuvas" (Kamo idu kišobrani, 2013.), za koje je dobio Nagradu Portugalskog društva pisaca. Za roman "Cvijeće" (Flores, 2015.) dobio je Nagradu Fernando Namora 2016. Čitatelji dnevnika Expresso izabrali su ga kao jednog od 40 najdarovitijih portugalskih umjetnika. Osim kao književnik, ilustrator i redatelj animiranih filmova, Afonso Cruz također djeluje i kao skladatelj blues/roots glazbe za sastav The Soaked Lamb u kojem svira gitaru, usnu harmoniku, bendžo i ukulele.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.