Kratki roman "Kupit ćemo pjesnika" Afonsa Cruza napisan je prepoznatljivim autorovim stilom: duhovito, jednostavno, a duboko i važno. U ovom svom kratkom djelcu Cruz stvara distopiju u kojoj se apsolutno sve može mjeriti novcem i novac je mjera svih stvari pa tako junaci njegova romana kao uzrečice koriste „ne povlači me za novčanik“ i „kreditno si nesposoban“.

U svijetu djela "Kupit ćemo pjesnika" vlada samo jedno pravilo – za što postoji ponuda, postoji i potražnja, a sve što nije komercijalno, nije uopće. No kakav bi to bio svijet koji ne može razoriti malo dobre poezije? Tako djevojčica u prilično tradicionalnoj obitelji za svoj rođendan poželi pjesnika. Dobar, ekonomski uspješan i opstojan otac, naravno, velikodušno dopusti svojoj miljenici takav „hir“ te se njih dvoje zakupe u supermarket kako bi odabrali pjesnika koji bi najbolje odgovarao njihovim potrebama. U početku, pjesnik se čini blesav i bezazlen, no njegov se suptilni utjecaj uskoro počne prelijevati na cijelu obitelj te se počinju događati nezamislive stvari – brat deklamira pjesmu djevojci koja mu se sviđa, djevojčicu počinju zanimati nekorisne stvari, majka počinje promišljati svoj odnos u obitelji…

Ovaj kratki roman, u autoru potpuno svojstvenoj maniri, otvara niz bitnih pitanja o tome zašto trebamo poeziju, a i umjetnost uopće. Štoviše, jedan od zaključaka koji se kroz roman nameće jest da je umjetnost naprosto neizbježna. Nedugo nakon objavljivanja knjige u Portugalu, napravljen je i mjuzikl za djecu po romanu, u čijoj je produkciji sudjelovao i autor.

„Danas sam pojela trideset grama špinata, kilogram stoji dva eura i trideset, treba samo izračunati, potrebno nam je trideset centi dnevno kako bismo imali nešto vitamina K, kaže jedna studija. Otac je izvršio pritisak od dvadeset grama na vrata kuhinje i, prije nego što nam je na lice odložio jedan ili dva miligrama sline, ili poljubaca, ako želite biti poetični, rekao je vrlo glasno: rast i blagostanje. Ja sam odgovorila istom valutom.

Kažu da je dobro vršiti transakcije osjećajima, povezuje ljude i stvara vrstu dobiti koja, iako nije kvalitetna dobit, budući da nije materijalna i da se ne može svesti na brojeve ili odbiti od poreza ili generirati prihode, neki ipak vjeruju – jer to je pitanje vjere – da može donijeti dividende.

Otac kaže da su to sablasti, stvari koje ne postoje, nematerijalna materija, ali neke studije potvrđuju mogućnost da može biti koristi od odlaganja nekoliko milimetara sline na jabučicu obraza druge osobe, koliko god čudnim i grotesknim nam se to može učiniti.

Jabučica obraza je neobičan i nerazumljiv izraz budući da je i više nego dokazano kako ne postoje jabuke na obrazu nego je očigledno kako se one rađaju u hipermarketima ili se barem ondje beru zbog održavanja zdravlja i najosnovnije prehrane.“

Izvrsna knjiga koja uvodi mlađe čitatelje u svijet poezije i u svijet onoga što poezija predstavlja: vrijednost slobode. Ne bih preporučio knjigu ekonomistima, neoliberalima i reakcionarima.
Daniel Rocha, WOOK Reviews

Prava himna kulturi! Ovo bi trebali čitati svi – i mali i veliki! Prekrasno!
Ana Azenha, Bertrand Foz Plaza

Afonso Cruz jedan je od najvažnijih suvremenih portugalskih autora čija su djela prevedena na dvadesetak svjetskih jezika. Rodio se u portugalskom mjestu Figueira da Foz 1971., a u godinama koje su uslijedile posjetio je više od šezdeset zemalja svijeta. Pohađao je umjetničku školu António Arroio i Fakultet za vizualne umjetnosti u Lisabonu. Dosad je objavio tridesetak književnih djela: između ostalih, triler "A Carne de Deus" (Božje meso, 2008.), borhesovski roman "Enciclopédia da Estória Universal" (Enciklopedija opće povijesti, 2009.) za koji je primio Nagradu Camilo Castelo Branco, potom knjigu za djecu i mlade "Os Livros que Devoraram o Meu Pai" (Knjige koje su proždrle moga oca, 2010.) za koju je dobio Nagradu Maria Rosa Colaço. Nakon toga slijedile su knjige "A Boneca de Kokoschka" (Kokoschkina lutka, 2010.) za koju je nagrađen Nagradom Europske unije za književnost godine 2013. i "A Contradição Humana" (Ljudsko proturječje, 2011.) za koju je dobio nagradu koju zajedno dodjeljuju Portugalsko društvo pisaca i Portugalska radio-televizija. 

Usto je, među ostalim, objavio roman "Jesus Cristo Bebia Cerveja" (Isus Krist je pio pivo, 2012.) koji su časopis Time-Out Lisbon i dnevnik Público proglasili najboljom knjigom te godine, kao i djelo "Para Onde Vão os Guarda-Chuvas" (Kamo idu kišobrani, 2013.), za koje je dobio Nagradu Portugalskog društva pisaca. Za roman "Cvijeće" (Flores, 2015.) dobio je Nagradu Fernando Namora 2016. Čitatelji dnevnika Expresso izabrali su ga kao jednog od 40 najdarovitijih portugalskih umjetnika. Osim kao književnik, ilustrator i redatelj animiranih filmova, Afonso Cruz također djeluje i kao skladatelj blues/roots glazbe za sastav The Soaked Lamb u kojem svira gitaru, usnu harmoniku, bendžo i ukulele.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.