Odjednom su se iz daljine začule detonacije. Zatim su se čule sve bliže i bliže, postajale su sve glasnije i glasnije, uznemiravale su Sergejiča koji je spavao na košnicama. Slušajući te detonacije, pčele su postale nervozne i počele su jače zujati u košnicama. Sergejič je osjetio kako se košnice zagrijavaju, kako mu vrućina udara u leđa. Okrenuo se na bok, no taj položaj nije mu se svidio, pa je legao na trbuh. Stao je trbuhom i prsima osluškivati pčele. A detonacije su bile sve glasnije i glasnije, sve bliže i bliže. Kao da više nisu odjekivale u snu, već iznad sna, iznad voćnjaka, iznad svijeta.

Sergejič se tada ponovo okrenuo na leđa. Bilo mu je žao što detonacije tjeraju san. Pokušao se uhvatiti za taj san, ostati u njemu, no utekao mu je! Otvorio je oči, i na nebu iznad njega zaplesala je aurora borealis koju nikada nije vidio, iskrila je u svim mogućim bojama osim crne i bijele.

– Vatromet! – zaključio je zaprepašteno.

Odjednom je pokraj sebe osjetio nečije prisustvo. Okrenuo je glavu prema tom entitetu i ugledao Pašku, svojeg neprijatelja-prijatelja.

– Što je to? – pitao je Pašku.
– Pobjeda! – rekao je ovaj veselo. – Pobjeda!
– A tko je pobijedio? – pitao je Sergejič i ukipio se od straha, gledajući kako vatre još jednog vatrometnog plotuna padaju s neba na njega. Od straha se priljubio leđima uz ležaj.

No vatre su se ugasile i nisu doletjele do njega.

– Ne znam, – odgovorio je Paška. – To nije ni važno! Važno je da je pobjeda! Da je kraj rata! 

Pčelar Sergej i njegov susjed Paška 2014. godine jedini su preostali stanovnici Male Starogradovke, malenog sela u Donjecku smještena u sivu zonu, između ukrajinske i separatističke vojske. Dvojica prijatelja-neprijatelja pokušavaju održavati život u selu bez struje, pošte i vijesti, s ograničenim zalihama hrane, uz neprestane zvukove granatiranja nadajući se da će rat jednog dana završiti te da će se ostali stanovnici vratiti. Jedini užitak i bliskost Sergeju pružaju pčele. Pokušavajući im osigurati idealne uvjete za rad napustit će Pašku i potražiti mirnije predjele. Njegova naivnost i dobroćudnost dovest će ga u brojne komplicirane situacije s vojnicima, novinarima i civilima, a završit će i na okupiranom Krimu u društvu Tatara.

Ukrajinski pisac Andrej Kurkov romanom "Sive pčele" potvrđuje svoj status jednog od najboljih suvremenih pisaca ponudivši nam priču o zaboravljenim ljudima rata i postavivši nam pitanje: što je zapravo dom i kada to prestaje biti? "Sive pčele" doživjele su veliku pozornost književne javnosti, nominirane su za prestižu nagradu Dublin Literary Award i dosad su prevedene na više od 20 svjetskih jezika.

Negdje između realizma i sna, Andrej Kurkov napisao je sjajan, apsurdan, filozofski roman o nesređenosti svijeta i o bratstvu malog čovjeka i pčele.
Sophie Joubert / L’Humanité, Saint-Denis

Roman "Sive pčele" nužna je lektira u ratno vrijeme. Jer književnost je protuotrov barbarizmu i beznađu.
Philippe Chevilley / Les Echos, Paris

Između političke basne i tračaka bukoličke filozofije, ova predivna knjiga govori najviše o tome koliko gubi cijelo čovječanstvo svaki put kada je u pitanju rat.
Jacques Lindecker / L’Alsace, Mulhouse

Andrej Kurkov (1961., Budogšč) ukrajinski je pisac rođen u okolici Sankt Petersburga. Piše na ruskom i ukrajinskom. Studirao je na Institutu za strane jezike u Kijevu. Neko je vrijeme radio kao novinar. Vojnu je službu odslužio kao zatvorski čuvar u Odessi. Radio je kao filmski kamerman, a zatim je i sam počeo pisati scenarije, uključujući i one za vlastita djela. Autor je 19 romana i desetak knjiga za djecu. Njegove su knjige prevedene na većinu europskih jezika (kao i na japanski, kineski i hebrejski) i prodane u više od 4 milijuna primjeraka, po čemu je Andrej Kurkov najuspješniji suvremeni ukrajinski pisac.

Na hrvatskom su mu objavljeni romani "Dobri anđeo smrti" (V.B.Z., 2003), "Preživjeti s pingvinom" (Edicije Božičević, 2005), "Vrtlar iz Očakova" (Edicije Božičević, 2016) i "Zakon puža" (Edicije Božičević, 2018). "Preživjeti s pingvinom" njegov je najveći književni uspjeh, koji ga je pretvorio u najčitanijeg ukrajinskog pisca izvan domovine i jednog od najčitanijih suvremenih pisaca koji pišu na ruskom jeziku uopće. "Zakon puža" nastavak je romana "Preživjeti s pingvinom".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.