Proučavanje francuske umjetnosti XVI. i XVII. stoljeća može se podijeliti na dva razdoblja: prije pregleda "Art and Architecture in France 1500-1700" i nakon toga. Naime, Anthony Blunt (Bournemouth, Hampshire, 1907. – London 1983.) u tom je pregledu likovnih umjetnosti i arhitekture pristupio s iskustvom duge anglosaske tradicije pregleda i sinteza određenih razdoblja, a povrh svega s velikim poznavanjem toga doba. To se posebno očituje u njegovu duboku razumijevanju posebnosti njegovanja klasicizma u baroknom razdoblju te osjetljivih, a važnih veza Rima i Francuske. Osim toga, neki od umjetnika koji su odredili razdoblje – a ponajprije Nicolas Poussin (jedan od mnogobrojnih francuskih umjetnika koji je došao u Rim) – bili su poseban predmet proučavanja Anthonyja Blunta i do danas su njegove studije toga umjetnika, ali i cijeloga razdoblja, najbolji uvid u njihove povijesno-umjetničke značajke.

Zbog istaknutih vrijednosti, Bluntov pregled umjetnosti XVI. i XVII. stoljeća – prvi put objavljen 1953. godine (Harmondsworth: Penguin Books / Pelican History of Art) – ponovljen je u mnogo izdanja i do danas je najbolja povijesno-umjetnička literatura, ozbiljan uvod u proučavanje francuske umjetnosti, i u kategoriji pregleda toga razdoblja jedna od najboljih i najpoznatijih knjiga. Osim u brojnim engleskim izdanjima, objavljena je i u francuskome (1983., 1999.) i u španjolskome (2007.) izdanju jer osim kronološkoga pregleda najvažnijih umjetnika i njihovih djela, Blunt pravilno otkriva presudnu ulogu naručiteljā i svih osoba koje su u pozadini određivale kulturnu politiku Francuske stvaranjem Akademija u Parizu i Rimu, ostvarivši tako poseban povijesni kontekst koji određuje to umjetničko razdoblje.

Stoljeća koja Blunt opisuje označila su proširenja, pregradnje i gradnje dvoraca u dolini Loire, dvorca Versailles, Serliov utjecaj i arhitekti Lescot, Philibert de l'Orme, slike Primaticcia, Poussina, Claudea Lorraina, Eustachea Le Sueura, Simona Voueta, projekti Julesa Hardouin-Mansarta, skulpture Coysevoxa, slikarska i teoretičarska djelatnost Charlesa Le Bruna i brojnih drugih umjetnika toga plodnog razdoblja.

dr. sc. Sanja Cvetnić, red. prof.

Bluntova knjiga zaslužuje svaku pohvalu. U njoj pratimo nastanak velikih pokreta i njihov razvoj; velika djela autor analizira inteligentno, a brojne i sadržajne napomene svjedoče o odličnome poznavanju obuhvaćena razdoblja, još uvijek tako slabo poznata. - Jean Adhémar, The Burlington Magazine

Slijediti autorovo stručno vodstvo kroz složenu razgranatost umjetničkih tendencija toga razdoblja uvijek je poticajno, često i uzbudljivo iskustvo. Njegov jednostavan i lucidan stil te gotovo matematički pristup materijalu orijentaciju čini lakom gdjegod se zaustavimo. - Rudolf Wittkower, The Listener

Stalno iznova profesor Blunt doseže cilj što si ga je sam postavio, a on je 'uspostaviti točnija mjesta kontakta i definirati točne izvore odakle su francuski slikari, kipari i arhitekti crpili poticaje posjetivši Italiju i druge zemlje'. - Times Literary Supplement

Anthony Blunt bio je ravnatelj Umjetničkoga instituta Courtauld Londonskoga sveučilišta od 1947. do 1974. i kustos kraljičinih slika. Autor je monografija Philiberta de l'Ormea, Françoisea Mansarta i Nicolasa Poussina te brojnih drugih publikacija.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.