Kasnu slavu službenik Eduard Saxberger doživljava u poodmakloj dobi. Posjećuje ga nepoznat mladić i kaže mu da je pročitao tanku knjižicu lirike kojom se Saxberger davnih dana bio proslavio; obožavatelj ga poziva u društvo mladih književnika kojima je on uzor. Isprva posramljen podsjećanjem na prošlost, no zatim taštine polaskane njihovom pažnjom i privučen raspravama o zbiljskoj umjetnosti, Saxberger im se pridružuje. Ubrzo međutim uviđa jalovost cijele situacije i to da više nikad neće uspjeti napisati ništa novo.

U doba velikog uspjeha Anatola i Ljubakanja, u ovome (u Schnitzlerovoj rukopisnoj ostavštini u Cambridgeu pronađenom i nedavno prvi put objavljenom) ranom portretu bečkih književnih boema vidljivi su strahovi i sumnje tridesetdvogodišnjega Schnitzlera.

„Ono što se može naučiti iz stotinu dvadeset godina staroga teksta – i što je čak i Karl Kraus mogao naučiti iz njega – jest ironičan pogled na sebe i svijet. To ovu novelu iz doba bečke moderne čini suvremenim današnjim tekstom.“ – Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung

Arthur Schnitzler, rođen 1862., umro 1931. u Beču, i kao pripovjedač i kao dramatičar pripada najvažnijim književnicima njemačkoga govornog područja s prijeloma 19. i početka 20. stoljeća. Njegova se djela i danas prevode te izvode na brojnim uglednim svjetskim pozornicama.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.