“Dobro bi nam došlo pisati o svojim obiteljima, bez ikakve fikcije, bez romana. Samo ispričati što se dogodilo, ili što vjerujemo da se dogodilo.” Iz tog se varljivo jednostavnog poticaja na početku "Ordese" zakotrljala književna lavina kakva nas pogađa jednom u mnogo godina, roman koji ne prestaje oduševljavati svojom emocijom i hrabrošću, lucidnošću i poštenjem. 

Muškarac kojega u "Ordesi" Manuela Vilasa zatječemo kako razmišlja o nedavnoj smrti svojih roditelja je pisac. Ni uspješan ni neuspješan, prosječno zavidan i frustriran, pisac je to koji u svojim pedesetima želi ispričati što se dogodilo (ili što vjeruje da se dogodilo) s njime, njegovim ocem i majkom, s ljubavlju i brakom, s ljudima koje je poznavao i zemljom u kojoj je odrastao... Kao na stranice najintimnijeg dnevnika, pisat će o sprovodima i o neimaštini, o razvodu i ovisnosti, i nekim čudom – onim koje umiju izvesti samo najbolji – život tog španjolskog pisca učinit će nam se odjednom beskrajno poznatim. U prelijepim fragmentima nježnosti i bola, dugoročnih poraza i kratkotrajnih ushita, u ovom bestseleru od posve drugačijeg štofa prepoznat ćemo svoj vlastiti. 

Ordesa, mjestašce u podnožju Pirineja nezaboravnom je romanu Manuela Vilasa dalo ime, i boju. Žuta je boja duše, piše Vilas. Žuta je boja koja govori o prošlosti. A sjaj koji prati žutu – shvatit će svatko tko "Ordesu" pročita – pripada samo najboljoj književnosti.

Iz medija:

Knjiga puna suosjećanja prema gubitniku povijesti, običnom čovjeku. Izvanredna knjiga. – El País

Ovo je ubod koji te ne ubija, nego liječi, ali ne bez boli. Ovo je topovski hitac koji ti potresa dušu… djelo najgrublje i najvelikodušnije iskrenosti… Kakva hrabra knjiga! Kako lijep i ugodan način da se pati! Usudite se. – Dani Rovira

Ordesa je roman pjesnika ili pjesma u prozi romanopisca. Ujedno, to je i najtužnija i najiskrenija autobiografija koju sam u posljednje vrijeme pročitao. Prošao sam kroz nju dvaput i još uvijek ne znam kako Vilas u tome uspijeva. Znam, međutim, da je ova knjiga dar, i možda je to dovoljno. – Juan Gabriel Vásquez

Manuel Vilas piše i romane i poeziju, a ova je knjiga negdje između. Ordesa je oluja duše, meditacija o čežnji, samoći i sebi... Unatoč melankoliji kojom odiše, ona je ipak knjiga svjetlosti. – The New York Times Book Review

Moćna, iskrena, ponekad gruba knjiga o gubitku roditelja, o boli neizgovorenih riječi i potrebi da se voli i bude voljen. – Fernando Aramburu

Manuel Vilas Vidal (Barbastro, 1962.) španjolski je pisac i pjesnik. Nakon što je diplomirao španjolski jezik i književnost, dvadeset godina radio je kao srednjoškolski profesor. Na književnu scenu stupio je 2000. kao pjesnik. Njegove brojne, nagrađivane knjige poezije skupljene su 2016. u zbirci "Poesía completa". Vilasov prozni put započinje 2008. romanom "España". Napisao je još romane "Aire nuestro", "Los inmortales" i "El luminosis regalo" te dvije zbirke priča.

Roman "Ordesa" objavljen je 2018. i s četrnaest izdanja u manje od godinu dana te više od 100.000 primjeraka prodanih samo u Španjolskoj postao je svojevrsnim književnim fenomenom. Brojne španjolske novine, primjerice El País i La Vanguardia, "Ordesu" su proglasile romanom godine. Vilasov posljednji roman "Radost" (Alegría), objavljen 2019., ušao je u uži izbor za Premio Planeta, prestižnu španjolsku nagradu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.