Boris Škvorc u knjizi "Andrić i Krleža: poetike i politike" umjesto čitanja književnopovijesnih fenomena iz perspektive teorijskog promišljanja i ideologija u čitateljskim zajednicama, okreće se prema dekonstrukciji izvornih autorskih tekstova i njihovim tumačenjima. Na primjeru dvojice vodećih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, pita se postoje li na ovoj razini uporišta za takva čitanja ili se čitanje tekstova zbiva tek u prostoru u kojem poetika postaje politikom. Andrić i Krleža: poetike i politike moderno je napisana monografija o dvojici najznačajnijih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, o njihovima poetikama i o politikama čitanja kao okidačima mnogih kontroverzi. (Vinko Brešić).

Je li čitanje autora koji nadžive svoje vrijeme i prostor, politički gledano, upravo borba za preraspoređivanje 'snaga' u prostoru kulturalne hegemonije? Približiti se odgovoru na to pitanje za Borisa Škvorca bio je jedan od središnjih zadataka ove knjige. U tom nastojanju, osim pozicioniranja u odnosima poetike i politike tekstova, na više mjesta u knjizi preispituje se i pozicija istraživača, njegova uokvirenost i mogućnost postizanja objektivnog pogleda oko kojeg bi se mogla postići neka vrsta konsenzusa. (Leo Rafolt).

Boris Škvorc, književni teoretičar i antologičar (Karlovac, 1962), redoviti profesor teorije književnosti i kulture na splitskome Filozofskom fakultetu, voditelj Centra za komparativne i korejske studije, urednik i osnivač više časopisa, autor niza znanstvenih monografija i pedesetak znanstveno-stručnih radova objavljenih u domaćoj i inozemnoj periodici.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.