Krešimir Bagić, pjesnik, stilističar i kritičar, u knjizi "Republika stiha" okupio je više od 50 kritičkih eseja posvećenih suvremenom hrvatskom pjesništvu. U novoj knjizi Bagić se još jednom potvrđuje kao upućeni teoretičar, čitatelj kojemu ne promiče nijedan detalj teksta i  pisac koji piše skladno i jasno te otvoreno iznosi svoje kritičke ocjene.

"Republika stiha" funkcionira kao kronika recentne domaće pjesničke produkcije, a Bagićevi opisi stilističkih i poetičkih obilježja suvremenih pjesničkih knjiga i knjiga o poeziji daleko nadmašuju okvire „tekuće kritike“ i predstavljaju temelj za sve buduće književnopovijesne preglede hrvatskoga pjesništva u danom razdoblju. U vremenu masovnih medija u kojemu se svakodnevni jezik sve više puni jednoznačnim formulama i nepromišljenim jezičnim šablonama, Bagić nas u svojim esejima o pjesništvu, prema vlastitim riječima, podsjeća na „moć poezije i važnost (raz)govora o njoj“.

Krešimir Bagić (Gradište, 1962), pjesnik, esejist i književni kritičar. Osnovnu je školu završio u Gradištu, srednju u Županji. Diplomirao je hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1991. obranio magisterij "Lingvistika i pjesnički tekst", a 1995. doktorat "Stilistički i genološki aspekti polemičkoga teksta".

Bio je član uredništava Studentskog lista i književnog časopisa Quorum, uređivao je emisije Bibliovizor i Rječnik Trećeg programa na Trećem programu Hrvatskoga radija, dvije je godine vodio Sekciju za teoriju književnosti. Od 1996. do 1999. godine radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni. Od 2005. do 2009. godine vodio je Zagrebačku slavističku školu. Uređivao je biblioteku Palimpsest u nakladničkoj kući Disput. Urednik je portala Stilistika.org.

Zaposlen je na Katedri za stilistiku matičnoga fakulteta kao – postiplomand-pripravnik (od 1989), asistent (od 1991), docent (od 1999), izvanredni profesor (od 2004), redoviti profesor (2009) i redoviti profesor u trajnom zvanju (2015).

Njegove pjesme i stručni tekstovi prevođeni su na dvadesetak jezika. Godine 1988. primio je nagradu Goran, a 2002. nagradu Julije Benešić.


Uz znanstvene i stručne tekstove, objavio je i zbirke pjesama: "Svako je slovo kurva" (1988), "Između dva snažna dima" (1989), "Krošnja" (1994), "Živi jezici" (1994), "Bršljan" (1996), "Umijeće osporavanja" (1999), "Jezik za svaku udaljenost" (2001), "Brisani prostor" (2002), "Le palmier se balance" (2003), "U polutami predgrađa" (2006), "Trebalo bi srušiti zidove" (nagrada "Dobriša Cesarić", 2011), "Plaši li te moja boja" (2013), "Tko baca mrvice kruha dok hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois" (Rennes, 2016), "Pogled iz Dubrave" (2017), "Ponornice" (2021).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.