"Kukavice" su romaneskni prvijenac čuvenoga češkog pisca Josefa Škvoreckoga (1924–2012), koji je odmah po objavi 1958. postao politička tema broj jedan u Čehoslovačkoj. Autor je bio suočen s javnom hajkom te primoran na medijsku samokritiku, a roman je promptno povučen iz distribucije i zabranjen.

Što se zamjeralo Škvoreckom? Prevelika sklonost „neprijateljskoj“ američkoj kulturi jer su stavovi glavnoga junaka i pripovjedača Dannyja Smiřickog, opsjednutog jazzom i  djevojkama, bili pljuska u lice društvenoj i političkoj klimi onoga vremena. Jednako je to bilo i prikazivanje crvenoarmejaca kao razularenih divljaka koji pustoše, siluju i kradu, kao i kritičan odnos prema ulozi komunistâ u poratnoj restauraciji svijeta.

Radnja romana odvija se u posljednjih osam dana Drugoga svjetskog rata u gradiću Kostelecu, kada Nijemci uzmiču pred oslobodilačkim pohodima Crvene armije i američkih trupa. "Kukavice" donose sliku jedne ratom iscrpljene generacije, zlatne „protektoratne“ mladeži koja je u besmislu kolektivnoga martirija potratila neke od svojih najboljih godina. Ne želeći biti dio poratne euforije i pompe, Danny i njegovi prijatelji Benno, Lexa, Harýk, Fonda odbacuju uloge ratnih junaka. Njihovo mjesto nije u društvu kukavica, ali isto tako ni u društvu velikih heroja, oni odbija takvu dualnu podjelu svijeta ne bi li očuvali vlastitu samosvojnost.

Josef Škvorecký, češki književnik (Náchod, 27. IX. 1924 – Toronto, 3. I. 2012). Završio gimnaziju u rodnom gradu, gdje je tijekom Drugoga svjetskoga rata od 1943. bio prisilno zaposlen kao tvornički radnik. Nakon oslobođenja studirao u Pragu engleski jezik i filozofiju te doktorirao. Od 1953. urednik nakladničke kuće Odeon i časopisa Světová literatura, u kojem je upoznavao češke čitatelje s književnošću anglosaksonskoga govornog područja.

U književnosti se javio romanom „Kukavice“ (Zbabělci, 1958), napisanim potkraj 1940-ih, u kojem je opisao život „zlatne mladeži“ i građana češke provincije potkraj Drugoga svjetskoga rata. Roman je promptno povučen iz distribucije i zabranjen, dok je Škvorecký primoran na javnu samokritiku i napuštanje uredničke pozicije u časopisu Světová literatura.

U idućih šest godina Škvorecký je objavio je 11 knjiga pripovjedne proze i eseja te prijevode suvremenih američkih pisaca. Nakon propasti Praškoga proljeća (1969) emigrirao i sa suprugom, književnicom Zdenom Salivarovom, u Torontu je 1971. osnovao i glasovitu emigrantsku nakladničku kuću Sixty-Eight Publishers. U njoj će tijekom gotovo dva i pol desetljeća (1971–1994) izaći više od dvjesto naslova čeških emigrantskih autora, kao i onih koji su ostali u Čehoslovačkoj i koji su činili neslužbenu, opozicijsku književnost. Cijelo to vrijeme Škvorecký će neumorno pisati i književne tekstove. U egzilu će nastati neka od njegovih najcjenjenijih djela – među ostalima „Mirakl“, „Sjajna sezona“ i „Inženjer ljudskih duša“, uz to čitav niz krimića, od kojih je neke napisao sa suprugom, publicističkih i esejističkih tekstova itd. Gotovo u svim svojim djelima bespoštedno je, na sebi svojstven, humorističan način, demaskirao totalitarizme dvadesetoga stoljeća.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.