U novoj knjizi "Rakova djeca" Nives Opačić odlučila se na iskorak te napisala knjigu koja, za razliku od dosadašnjih, nije u prvom redu posvećena riječima te njihovim poznatim i nepoznatim značenjima. U "Rakovoj djeci" dakako ima i toga, no omiljena jezikoslovka ovaj put pozornost je posvetila temama koje su joj osobno bliske, kao što su intimna značenja nekih osobnih imena, ljubav prema glazbi i glazbenicima, šetnje zagrebačkim kvartovima te sjećanja na davna mjesta njezine mladosti i djetinjstva. U znalački napisanoj i velikim dijelom autobiografskoj knjizi tako se isprepleću intimna rekapitulacija životnoga puta i nevjerojatno poznavanje kulturne povijesti Zagreba.

U predgovoru autorica naglašava: „Tekstovi su to koji kroz mene povezuju jednu već pomalo zasjenjenu prošlost s današnjicom. Voljela sam i još uvijek volim prolaziti ulicama svojega grada sjećajući se nekih davnih zapisa o njemu iz pera hrvatskih književnika ili novinara, ali isto tako i običnih ljudi koje sam na nekim adresama ostavila i više ih na njima nisam našla. Ako je komu do takvih landranja po mjestima koja su svakomu dostupna (a ni dolazak do njih neće vas financijski uništiti), pridružite mi se, pa ćemo postati imaginarni suputnici.“

Nives Opačić rođena je 1944. u Vukovaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1968. Jugoslavenske jezike i književnosti te Komparativnu književnost, a Češki jezik i književnost kao dopunu studija. Godine 1973. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom Red riječi u djelima suvremenih hrvatskih pisaca. Mentor joj je bio prof. dr. Ljudevit Jonke.

Od 1974. do 2004. predavala je Kulturu govorenja, čitanja i pisanja studentima kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1972. do 1974. radila je kao ugovorni lektor hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, a od 1979. do 1981. na Sveučilištu u Rimu. Drži radionice za prevoditelje raznih struka i profila (književne i stručne), a niz godina predavala je hrvatski kao drugi i strani jezik strancima (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u inozemstvu). Kao jezična savjetnica i recenzentica surađuje s gotovo svim većim hrvatskim izdavačkim kućama (Školska knjiga, Profil, Ljevak, Alfa, Mozaik knjiga, Forum itd.). 

Godine 1972. osnovala je Društvo hrvatskih lektora (kojemu je u dva mandata bila i predsjednica). Znanstvene i stručne radove objavljuje u časopisima »Jezik«, »Filologija«, »Radovi Zavoda za slavensku filologiju«, »Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje«, a nekoliko stotina u obrazovnim emisijama Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije (emisije Govorimo hrvatski, Jezikomjer, Hrvatski u zrcalu, Jezični petak, Navrh jezika, Trenutak spoznaje). Od 1999. piše u »Vijencu«, listu za kulturu Matice hrvatske (stalna jezikoslovna rubrika), a povremeno i u »Hrvatskoj reviji«. 

Sudjelovala je u lingvističkim projektima, a od 2002. službeno je u mirovini, no znanstvenim radom bavi se i dalje. Piše knjige i članke o hrvatskom jeziku, predaje o hrvatskom jeziku po cijeloj Hrvatskoj, a po nekim njezinim tekstovima učenici jedne osnovne zagrebačke škole (na Žitnjaku) pripremili su sa svojom profesoricom (S. Čubrilo) igrokaz za Lidrano.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.