U 104 kratka poglavlja Nives Opačić piše o preuzimanju engleskih/američkih (najčešće razgovornih, pa i šatrovačkih) riječi u jednakom obliku u kojem se one javljaju i u jeziku iz kojeg ih preuzimamo. Često je riječ o lošem, pogrešnom i/ili polovičnom prijevodu ili izrazu, bez ikakvih znanja i razumijevanja.

Autorica građu pronalazi svugdje oko sebe a posebice u novinama, televiziji, medijima.

Takav bastardni jezik (A room with a view, Assessories, Abuzirati, Acting, Agenda, Attachment) danas nam nitko ne nameće. Sami hrlimo prema tom hrengleskom jeziku (korijen engleski, nastavak hrvatski, pa se misli da je to hrvatski npr. challengirati, downloadirati, shoppingirati i sl. Bez razmišljanja, bez svijesti o vlastitom jeziku (kao i o nacionalnoj  vrijednosti kao pameti), preuzimamo čak i izraz oduševljenja (awww!). Za takvo stanje, podučava Nives Opačić, kriv je naš sluganski mentalitet i odbijanje svakog učenja kao nečega što je "teško".

Jednostavnim i svakome razumljivim stilom, katkada prožetim humorom, Nives Opačić nudi savjete i rješenja jezikoslovcima, novinarima, studentima, građanima. Za golem broj nekritički preuzetih anglizama postoje svima poznate i razumljive dobre hrvatske zamjene, a za one koje nemaju uobičajenu zamjenu autorica nudi vlastiti prijedlog zamjene.

Nives Opačić rođena je 1944. u Vukovaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1968. Jugoslavenske jezike i književnosti te Komparativnu književnost, a Češki jezik i književnost kao dopunu studija. Godine 1973. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom Red riječi u djelima suvremenih hrvatskih pisaca. Mentor joj je bio prof. dr. Ljudevit Jonke.

Od 1974. do 2004. predavala je Kulturu govorenja, čitanja i pisanja studentima kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1972. do 1974. radila je kao ugovorni lektor hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, a od 1979. do 1981. na Sveučilištu u Rimu. Drži radionice za prevoditelje raznih struka i profila (književne i stručne), a niz godina predavala je hrvatski kao drugi i strani jezik strancima (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u inozemstvu). Kao jezična savjetnica i recenzentica surađuje s gotovo svim većim hrvatskim izdavačkim kućama (Školska knjiga, Profil, Ljevak, Alfa, Mozaik knjiga, Forum itd.). 

Godine 1972. osnovala je Društvo hrvatskih lektora (kojemu je u dva mandata bila i predsjednica). Znanstvene i stručne radove objavljuje u časopisima »Jezik«, »Filologija«, »Radovi Zavoda za slavensku filologiju«, »Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje«, a nekoliko stotina u obrazovnim emisijama Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije (emisije Govorimo hrvatski, Jezikomjer, Hrvatski u zrcalu, Jezični petak, Navrh jezika, Trenutak spoznaje). Od 1999. piše u »Vijencu«, listu za kulturu Matice hrvatske (stalna jezikoslovna rubrika), a povremeno i u »Hrvatskoj reviji«. 

Sudjelovala je u lingvističkim projektima, a od 2002. službeno je u mirovini, no znanstvenim radom bavi se i dalje. Piše knjige i članke o hrvatskom jeziku, predaje o hrvatskom jeziku po cijeloj Hrvatskoj, a po nekim njezinim tekstovima učenici jedne osnovne zagrebačke škole (na Žitnjaku) pripremili su sa svojom profesoricom (S. Čubrilo) igrokaz za Lidrano.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.