Knjiga "Novi jezični putokazi: Hrvatski na raskrižjima" Nives Opačić sastoji se od 23 studije koje prate društvene i jezikoslovne događaje od uspostave slobodne i međunarodno priznate RH do današnjih dana. Autorica upozorava i na utjecaj javnih medija na hrvatski standardni jezik, na pojavu "novogovora" te na pojavu spajanja stranih korijena i hrvatskih nastavaka, što naziva "pidžinizacijom hrvatskoga jezika". To je bilo vrijeme mnogih i (pre)brzih leksičkih promjena, koje su katkada bile tako strelovite da su dovodile u pitanje i doslovnu razumljivost komunikacije u javnoj sferi. Svaka takva promjena nerijetko je nosila sa sobom i političku konotaciju, pa se ubrzo javilo nešto što nije (tada, a vjerojatno ni danas) bilo svojstveno ni jednom drugom jeziku – a to je strah od vlastita, ali standardnog jezika. Pokušavajući ući u trag toj jedinstvenoj lingvističkoj pojavi – strahu od materinskoga jezika, ali od njegova standardnog oblika – autorica je pokušala proniknuti u to čega se više bojimo: materinskoga standardnog jezika ili stranoga jezika.

Taj presjek događaja na planu hrvatskoga standardnog jezika može sepromatrati prije svega sociološki, pa onda i sociolingvistički, jer se sve društvene pojave zrcale i u javnom jeziku.

U ovoj knjizi dobar dio zauzima i poučavanje hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Taj dio postaje sve važniji i ulaskom Hrvatske u EU jer i hrvatski jezik time postaje jedan od službenih jezika EU. Na primjerima tvorbe glagolske imenice i stupnjevanja pridjeva pokazuje se nezgrapnost tvorbi kako su opisane u gramatikama hrvatskoga jezika te se nude jednostavnija rješenja.Važan blok tema odnosi se na globalizaciju i položaj tzv. malih jezika u tom novom svjetskom poretku. U dvjema završnim studijama analiziraju se djela "Ježeva kućica" Branka Ćopića i "Mali princ" Antoinea de Saint-Exuperyja. Oba su – svaki na svoj način – zrcalo prilika i vremena kada je pojedino izdanje nastajalo, pa tako možemo pratiti i ulizivanje jednoga prevodioca mlađoj publici (djela su bila dio školske lektire) tobožnjim slengom koji je sleng njegove generacije, ali ne i mlade publike za koju je prevodio, a "Ježeva kućica" jedinstven je  primjer kako se može „zaboraviti“ napisati ime autora na koricama. Samo je Branko Ćopić u demokratskoj Hrvatskoj ispario s naslovnice svojega popularnog djela.

Nives Opačić sustavno prati jezične pogreške i analizira ih na pristupačan, duhovit i čitateljima zanimljiv i razumljiv način. U knjizi se zrcale autoričina promišljanja hrvatskoga standardnog jezika. Knjiga je pisana razumljivo, jednostavno i pristupačno te će biti koristan priručnik i stručnjacima i laicima koje zanima hrvatski jezik i jezična kultura. Kroz nju se zrcali autoričino bogato iskustvo, jezično znanje i opća kultura.

Nives Opačić rođena je 1944. u Vukovaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1968. Jugoslavenske jezike i književnosti te Komparativnu književnost, a Češki jezik i književnost kao dopunu studija. Godine 1973. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radom Red riječi u djelima suvremenih hrvatskih pisaca. Mentor joj je bio prof. dr. Ljudevit Jonke.

Od 1974. do 2004. predavala je Kulturu govorenja, čitanja i pisanja studentima kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1972. do 1974. radila je kao ugovorni lektor hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu, a od 1979. do 1981. na Sveučilištu u Rimu. Drži radionice za prevoditelje raznih struka i profila (književne i stručne), a niz godina predavala je hrvatski kao drugi i strani jezik strancima (na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u inozemstvu). Kao jezična savjetnica i recenzentica surađuje s gotovo svim većim hrvatskim izdavačkim kućama (Školska knjiga, Profil, Ljevak, Alfa, Mozaik knjiga, Forum itd.). 

Godine 1972. osnovala je Društvo hrvatskih lektora (kojemu je u dva mandata bila i predsjednica). Znanstvene i stručne radove objavljuje u časopisima »Jezik«, »Filologija«, »Radovi Zavoda za slavensku filologiju«, »Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje«, a nekoliko stotina u obrazovnim emisijama Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije (emisije Govorimo hrvatski, Jezikomjer, Hrvatski u zrcalu, Jezični petak, Navrh jezika, Trenutak spoznaje). Od 1999. piše u »Vijencu«, listu za kulturu Matice hrvatske (stalna jezikoslovna rubrika), a povremeno i u »Hrvatskoj reviji«. 

Sudjelovala je u lingvističkim projektima, a od 2002. službeno je u mirovini, no znanstvenim radom bavi se i dalje. Piše knjige i članke o hrvatskom jeziku, predaje o hrvatskom jeziku po cijeloj Hrvatskoj, a po nekim njezinim tekstovima učenici jedne osnovne zagrebačke škole (na Žitnjaku) pripremili su sa svojom profesoricom (S. Čubrilo) igrokaz za Lidrano.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.