Lydia Sklevicky (1952. – 1990.) bila je hrvatska antropologinja, povjesničarka i feministkinja. Tijekom 1980-ih jedna je od najistaknutijih u javnosti priznatih intelektualki; bila je znanstvena suradnica Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, današnjega Hrvatskog instituta za povijest i Instituta za etnologiju i folkloristiku. Osnovala je i vodila sekciju „Žena i društvo“ Sociološkoga društva Hrvatske i do svoje tragične smrti angažirana je u promicanju ženskih prava u društvu, uvođenju ženske povijesti u znanstveni diskurs, kao i razvoju profesije etnologa.

Ovim je djelom otvorila iznimno važnu temu koja govori o godinama naše povijesti koje su, što se žena tiče, svjedočile o posebnom „modelu“ rješavanja „ženskog pitanja“ te raskoraku između ključnog cilja tadašnjega političkog sustava – društvene jednakosti, pa tako i jednakosti žena i muškaraca – i prakse koja je pokazivala očigledna odstupanja od njega na štetu žena. Pokazuje se da je tadašnje političko vodstvo takva „odstupanja“ rješavalo, u skladu s autoritarnim karakterom sustava, svjesnom intervencijom u društveni proces kako bi se povećala uključenost žena u procese političkog djelovanja. Što se pritom događalo, posebice sa ženama, svjedoči i ova knjiga.

(iz bilješke Smiljane Leinert Novosel)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.