U povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva (925–2025) Matica hrvatska objavila je faksimilno izdanje glasovite zbirke pjesama Vladimira Nazora "Hrvatski kraljevi" iz 1912. godine.

Kompozicija zbirke zasniva se na kronološkom slijedu hrvatskih vladara i kraljeva, od Ljudevita Posavskoga do Petra Svačića, kojima su posvećene pojedine pjesme. Odnos povijesti i pjesničkoga domišljanja u Nazorovoj zbirci u predgovoru faksimilnom izdanju precizno je opisao Božidar Petrač: „Nazorovi Hrvatski kraljevi prepjevana je, re-kreirana i rekonstruirana, izmaštana i domišljena povijest hrvatskoga naroda i njegovih narodnih vladara, banova i kraljeva, koja ipak počiva na određenim dostupnim historiografskim podacima, dokumentima i povijesnim vrelima.“

Nazorova posveta hrvatskim srednjovjekovnim velikanima ostvarena je virtuoznom uporabom vezanoga stiha, a na stilskoj razini prevladava secesionistička dekorativnost koja znatno nadilazi sentimentalnu patetiku dotadašnje rodoljubne poezije.

Prema riječima samog pjesnika u kasnijem osvrtu na zbirku, "Hrvatske kraljeve" zamislio je u trenutku dok su Hrvatima gotovo poricali svu povijest kako bi domaći čitatelji osjetili „svu snagu i svu žestinu što su jednom ključale također i iz naših dalekih izvora“.

Božidar Petrač u predgovoru knjizi osvrnuo se na simboliku proslave Hrvatskoga Kraljevstva 1925. i 2025. te je detaljno prikazao povijesni kontekst pojavljivanja Nazorove zbirke te ponudio interpretaciju zbirke u obzoru današnjega vremena.

Gimnaziju je završio u Splitu, a studij prirodnih znanosti u Zagrebu i Grazu. Prvu pjesmu objavio je u 1893. u zadarskome "Narodnom listu", prvu knjigu "Slavenske legende" sedam godina kasnije, a posljednji rad, esej "Čitajući Kranjčevića" objavljen je godinu nakon piščeve smrti. Matica slovenska 1908. godine objavljuje mu “Velog Jožu“, - jedno od njegovih najpoznatijih proznih djela koje je on sam smatrao neuspjelim.

Svoj je antifašistički stav iskazao na samom početku narodnooslobodilačkog rata pridruživši se partizanskom pokretu 1942. godine, zajedno s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem. Nazor počinje voditi dnevnik “S partizanima”. Poslije rata objavio je i “Pjesme partizanske”. U ratu Nazor je predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata predsjednik Prezidija hrvatskog Sabora. Posljednji javni nastup imao je 1949., kao novoprimljeni akademik čitao je novele iz nedovršene zbirke “U zavičaju”, navijestivši nekoliko dana prije svoju smrt.

Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti. U pedeset godina plodnog rada ostavio je opus sastavljen od različitih žanrova: pjesama, epova, pripovjedaka, novela, romana, dnevničkih zapisa, putopisa, eseja, članaka, priča i igrokaza za djecu i rasprava. Također je prevodio talijanske i njemačke pjesnike.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.