Riječ je o šestoj pjesničkoj zbirci autora koji je svoj pjesnički rukopis uobličio potkraj osamdesetih godina i koji je jedan od reprezentativnih pjesnika kvorumaškoga naraštaja. Zbirka obuhvaća sedamdesetak pjesama podijeljenih u sljedećih pet ciklusa: Riječi slatke kao smokva, Središte vatre, Krasno crno ništa, Tržnica u Dubravi i Promjena mjesta. U njime se pojavljuju Bagićeve opsesivne teme i motivi (svakodnevica, jezik, zrak, ptica), ali i novi lirski mitemi, ritmovi, versifikacijski obrasci. Ako je uopće moguće izdvojiti globalnu temu zbirke, onda je to pokušaj da se osvoji prostor na kojemu se susreću različiti svjetovi, iskustva i diskurzi – prostor između ruralnoga i urbanoga, emocije i misli, autsajderskoga i elitnoga, konkretnoga i apstraktnoga.

U pogovoru je zbirci književni kritičar Miroslav Mićanović između ostaloga zapisao: "Signali koje nam Bagić odašilje iz svojih pjesama šire se kao radijacija glasova hrvatskih pjesnika (A. B. Šimić, I. Slamnig, D. Dragojević, A. Žagar...), kao zvuci gradova i drugih kultura, kao jeka pjesnika zaljubljenih u ljepotu riječi i svakodnevne rituale. Kao dijalog s onima koji zanosno pjevaju o cvijetu, ulici, ženi. Traži se i ugađa nevidljivo glazbalo vremena koje zvoni od virtuoznosti i običnost riječi koje čujemo u prolazu... Krešimir Bagić je pjesnik koji se odupire unaprijed strogo zadanim pravilima, ali – s druge strane – upravo su njegovi tekstovi plod upotrebe viška mogućega, stvarnoga i, istodobno, nastaju odustajanjem od nekontrolirane upotrebe značenja. Njegova poezija izrasta iz prijepora koji se razvija u plutajućem i vibrirajućem događanju riječi i odgađanju da nešto završi, da bude konačno."

Krešimir Bagić (Gradište, 1962), pjesnik, esejist i književni kritičar. Osnovnu je školu završio u Gradištu, srednju u Županji. Diplomirao je hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1991. obranio magisterij "Lingvistika i pjesnički tekst", a 1995. doktorat "Stilistički i genološki aspekti polemičkoga teksta".

Bio je član uredništava Studentskog lista i književnog časopisa Quorum, uređivao je emisije Bibliovizor i Rječnik Trećeg programa na Trećem programu Hrvatskoga radija, dvije je godine vodio Sekciju za teoriju književnosti. Od 1996. do 1999. godine radio je kao lektor za hrvatski jezik i književnost na Sorboni. Od 2005. do 2009. godine vodio je Zagrebačku slavističku školu. Uređivao je biblioteku Palimpsest u nakladničkoj kući Disput. Urednik je portala Stilistika.org.

Zaposlen je na Katedri za stilistiku matičnoga fakulteta kao – postiplomand-pripravnik (od 1989), asistent (od 1991), docent (od 1999), izvanredni profesor (od 2004), redoviti profesor (2009) i redoviti profesor u trajnom zvanju (2015).

Njegove pjesme i stručni tekstovi prevođeni su na dvadesetak jezika. Godine 1988. primio je nagradu Goran, a 2002. nagradu Julije Benešić.


Uz znanstvene i stručne tekstove, objavio je i zbirke pjesama: "Svako je slovo kurva" (1988), "Između dva snažna dima" (1989), "Krošnja" (1994), "Živi jezici" (1994), "Bršljan" (1996), "Umijeće osporavanja" (1999), "Jezik za svaku udaljenost" (2001), "Brisani prostor" (2002), "Le palmier se balance" (2003), "U polutami predgrađa" (2006), "Trebalo bi srušiti zidove" (nagrada "Dobriša Cesarić", 2011), "Plaši li te moja boja" (2013), "Tko baca mrvice kruha dok hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois" (Rennes, 2016), "Pogled iz Dubrave" (2017), "Ponornice" (2021).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.