Umirovljeni profesor Ismael Pasos i njegova supruga Otilia žive skromno u naizgled idiličnom kolumbijskom selu San José. Čini se da paru jedini problem predstavlja senzualna susjeda Geraldina, koja se u svome prostranom i svijetlom dvorištu sunča naga, a Ismael je, na Otilijino negodovanje, potajice promatra. Privid idile brzo se urušava kad u selu počnu nestajati ljudi, a topao žamor biva zamijenjen sve češćim pucnjevima, eksplozijama i vriskovima. Napadi uskoro postaju žešći, a u kaotičnom razvoju događaja stari Ismael odjednom više ne pronalazi svoju Otiliju. I dok preživjeli bježe od potpune devastacije, profesor odlučuje ostati, riskirajući i ono malo života što mu je ostalo.

U romanu "Vojske" koji ga je proslavio i izvan španjolskog govornog područja jedan od najcjenjenijih suvremenih kolumbijskih pisaca Evelio Rosero obrušava se na divlje i teško objašnjive sukobe unutar kolumbijskog društva čije razorne posljedice najviše osjećaju oni nevini. Pripovijedajući zapanjujućim tempom, i formalno i sadržajno, on oblikuje zajednicu koja živi svjesna nasilja, jer s njime se saživjela, ali ni takva ne može izdržati intenzitet kojim je pogođena.

Iz medija:

Ako se itko pitao živi li kolumbijski roman nakon magičnog realizma, ovo je dokaz nevjerojatne književne moći te zemlje. – The Independent

Vojske su ispisane komprimiranim i jednostavnim stilom koji tešku građu oblikuje beskompromisnom jasnoćom. – The Times

Rosero vješto oblikuje svoje likove na razini ljudskosti, roman objedinjuje tjelesno propadanje protagonista kakvo zatječemo i kod Philipa Rotha i moralni bezdan koji je opisao J. M. Coetzee... Nevjerojatan uspjeh. – El Periódico

Roserovoj sposobnosti oslikavanja ranjivosti i ludosti nemoguće je parirati, a njegov stil odlikuje to što bira preciznost umjesto opisa. Posjeduje umijeće koji ga čini velikim književnikom – umijeće prodiranja ravno u ljudsko srce. Rezultat svega toga disciplinirana je forma, snažno i sigurno usmjerena, koja čitatelja s lakoćom nosi na leđima. – Latin American Review of Books

Evelio Rosero (Bogota, 1958.) nagrađivani je i internacionalno priznati kolumbijski književnik. Studirao je komunikacijske znanosti na Sveučilištu Externado u Kolumbiji. Za svoj je književni rad primio nagrade II Pedro Gómez Valderrama Prize za najbolji kolumbijski roman objavljen između 1988. i 1992., i Nacionalnu nagradu za književnost u Kolumbiji 2006. Za roman "Vojske", objavljen izvorno 2007. godine, primio je nagradu Tusquets Editores Prize u Španjolskoj, nagradu Independent Foreign Fiction Prize u Ujedinjenom Kraljevstvu i nagradu ALOA Prize u Danskoj. Plodan je autor i napisao je mnogo romana, od kojih se ističu "Los Almuerzos" (2009), "La carroza de Bolivar" (2012), za koji je ovjenčan Nacionalnom nagradom za roman u Kolumbiji 2014., i "Toño Ciruelo" (2017), koji ga je potvrdio kao pravog majstora pera. Živi i radi u Bogoti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.