(...) Nietzsche, taj Protej filozofije, tijekom svojeg divljeg, smionog lova na tragu je nekim temama koje ga ne puštaju. To su još uvijek, a kako bi drugačije i moglo biti, one velike stare teme zapadnjačke filozofije: problem Boga i nihilizma, problem slobode, problem spoznaje i problem morala. Kao nitko drugi prije njega upleo se u proturječja koja se na tom polju očito ne mogu izbjeći. Poricao je egzistenciju slobode, da bi zatim polagao pravo na nju kao stvaralačku silu, dakle uzeo si je slobodu da otpiše slobodu. Iza svake istine stavio je veliki upitnik, ali sam je taj upitnik za njega bio apsolutna istina. Navijestio je smrt Boga, ali zatim je na njegovo mjesto postavio svoje nove najviše vrijednosti. Istražio je amoralne temelje morala i iznio kritiku morala koja je sama u velikoj mjeri bila moralna. To nam sve pokazuje da s kritikom spoznaje, morala, Boga i metafizike te kritikom slobode ostajemo u krugu vlastitih proturječja: implicitno polažemo pravo na nešto što smo eksplicitno odbacili – naime spoznaju, moral, Boga, slobodu. (...)

Kod Nietzschea ćemo naći puno toga što ga čini privlačnim i raznovrsnim: različite uloge, stil, genijalne dosjetke, eleganciju i Bersekerov bijes, sardonički karakter i ironiju, suptilne misli i udarce čekićem. Međutim, to duhovno obilje i okretnost zahvaljuje ne samo svom nevjerojatnom talentu i svojoj strastvenoj znatiželji, nego i činjenici da čovjek koji je tako duboko obilježen religijom poput njega ne može ostati ravnodušan spram takozvane smrti Boga. Da bi popunio tu prazninu, morao je osmisliti štošta. A ta maštovitost je ono što ga čini fascinantnim sve do današnjeg dana diljem svijeta. Nietzsche je trenutačno zacijelo jedan od općenito najčitanijih filozofa u svijetu. (Rüdiger Safranski)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.