"U prvom sam trenutku zaista zaboravila na svijeću. Ali, kad sam zastala na pragu ulaznih vrata i okrenula se, morala sam je vidjeti kroz rastvorena vrata između kuhinje i dnevnog boravka.

Nalet svježeg zraka iz otvorenog hodnika zacijelo je zaljuljao plamen. To sam morala primijetiti, zar ne? Mislim da i jesam primijetila, ali tada još nije bilo nikakve namjere. Naprosto sam gledala u taj gorući podignuti palac kao da gledam u isključeni plin, ili ugašenu žarulju, ili zatvorenu vodu. Kao da baš tako treba biti kad se napušta stan. Čak i to što sam se vratila dva koraka i strpala u torbu gaćice koje su se sušile na prozorskoj dasci, bilo je samo rezultat istog zbunjujućeg automatizma. Tek kad sam zalupila vrata za sobom i sjetila se da su mi ključevi od protuprovalne brave, koja se, naravno, ne da otvoriti izvana, ostali u stanu, znala sam da u taj stan više neću ući. Pala mi je doduše na um mogućnost da nazovem stanodavca i tražim rezervni ključ, ali samo kao previše komplicirana teorija, nešto gotovo neizvedivo u stvarnosti. Uostalom, svi su mi uređaji ostali unutra. Još sam nekoliko trenutaka stajala pred vratima, osluškujući, ni sama ne znajući što, a onda sam naprosto - krenula. Jesi li ikada napravila nešto zbilja nedopustivo, Hladna? Uništila vrijednu vintage lampu, ubila nekog, zapalila tuđi stan? Kažu da se u tim trenucima osoba osjeća živom kao nikada do tad. Istina, ali ne na način na koji možda zamišljaš. Ne onako kako se osjećaju oni koji su za dlaku izbjegli smrt: moćno kao da im je tijelo vraćeno da suverenije vladaju njime. Ne, ovdje nije postojala svijest o tijelu. Osjećala sam se, kako da kažem, kao životinja. Ne mislim pritom na neki oblik kajanja ili samoprijekornosti. Nisam se osjećala kao ljudsko biće koje misli: ja sam životinja. Ne, ja uistinu jesam bila životinja. Životinja u bijegu koju su iza svakog dvorišnog prozora vrebali svjedoci." (ulomak)

Mlada i uspješna arhitektica Gorana Hrabrov napušta svoj unajmljeni stan na zagrebačkom Medveščaku i silazi u grad. Gorana je bjegunica, iza nje su dva moguća zločina, ali grad je na to sasvim ravnodušan, on bruji i živi, ustobočen u zgradama koje su stanovnici podigli u obranu od svojih strahova. Prolazeći gradom s junakinjom, otkrivamo arhitekturu brutalne ružnoće i ocvale ljepote, ljude koji statiraju u životu grada, a potom postupno prelazimo s arhitekture grada na arhitekturu porodice, na zdanje od frankenštajnskih soba koje se s rođenjem svakog novog djeteta dodaju početnoj, nikad dovršenoj strukturi. U trilerski napetoj atmosferi izranjaju, jedan po jedan, članovi Goranine obitelji, njezine starije sestre, braća, nećaci i njihova djeca, u labirintu u čijem središtu leži majka na samrti.

Nakon zapaženog romana "Anatomija štakora", Martina Vidaić, nagrađivana pjesnikinja i prozaistica te ovogodišnja dobitnica Nagrade Janko Polić Kamov, u svom novom djelu "Stjenice" ponovo otkriva svoje vrhunsko pripovjedačko umijeće i moć da izgradi kompleksan, slojevit, no čvrsto vođen i pažljivo postavljen pripovjedni svijet, u čijem je središtu pusta egzistencija kroz koju propuhuje sad jedak sad nježan, ali uvijek razoran humor. Martina Vidaić čitatelja poziva u one vrtoglave slojeve narativnog tkanja, ali i pripovjedačičine svijesti, koji kad jednom ulove pažnju, više ne puštaju iz svoje moćne i halapljive struje. Umijeće kojim autorica vodi svoju junakinju u rekonstruiranju urušene kuće vlastite obitelji, ispod čije se težine i tajne vodi potraga i za vlastitim ja, postavlja "Stjenice" među vrhunska ostvarenja suvremenog hrvatskog romana.

Martina Vidaić (Zadar, 1986.) diplomirala je kroatistiku i do sada objavila zbirke pjesama "Era gmazova" (nagrada Goran za mlade pjesnike; SKUD IGK, Zagreb, 2011.), "Tamni čovjek Birger" (VBZ, Zagreb, 2016.) i "Mehanika peluda" (Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju zbirku pjesama u dvogodišnjem razdoblju; HDP, Zagreb, 2018.), roman "Anatomija štakora" (Naklada Ljevak, Zagreb, 2019.) te poetsko-proznu knjigu "Trg, tržnica, nož" (HDP, Zagreb, 2021.) za koju je nagrađena Nagradom Janko Polić Kamova za najbolje književno djelo. Pjesme su joj također objavljene u antologiji mlađeg pjesništva "Hrvatska mlada lirika 2014." u izdanju HDP-a (uredio Marko Pogačar) te u relevantnim književnim časopisima (Zadarska smotra, Quorum, Relations, Sarajevske sveske) i drugim izborima.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.