Roman "Žena koja bježi" (La femme qui fuit) nadahnut je životom autoričine bake Suzanne Meloche, poznate pjesnikinje i slikarice. Suzanne Meloche pripadala je skupini kvebečkih književnika i umjetnika koji su 1948. godine potpisali i objavili manifest Refus Global u kojem, na tragu francuskih nadrealista, odbacuju tradicionalne društvene i umjetničke vrijednosti Québeca. Među potpisnicima manifesta bili su i Suzannin suprug i autoričnin djed, pjesnik Marcel Barbeau, kao i bakin ljubavnik Paul-Émile Borduas. 

Anaïs Barbeau-Lavalette baku je upoznala tek nedugo prije njezine smrti. Odlučila je napisati roman koji se temelji na njezinoj biografiji, u želji da shvati razloge koji su je potaknuli da ostavi supruga i svoje dvoje malodobne djece i zauvijek prekine kontakte s njima. "Žena koja bježi" fascinantan je portret svestrane, talentirane i odlučne žene u čijoj se pozadini oslikava pola stoljeća povijesti kvebečkoga društva.

Kvebečka se književnost nakon tzv. tihe revolucije, a posebice nakon 1980-ih godina, nametnula kao jedna od najznačajnijih i najzanimljivijih književnosti francuskoga jezičnog područja. Nažalost, kvebečki su autori iznimno slabo, za razliku od anglofonih kanadskih kolega, zastupljeni u prijevodu na hrvatski jezik. Hrvatski čitatelji u prijevodu mogu čitati svega nekoliko proznih naslova kvebečke književnosti, klasike Anne Hébert i Jacquesa Poulina te nekoliko suvremenih autora (Monique La Rue, Gaëtan Soucy, Michel Brûlé, Gil Courtemanche, Maxime Roussy), a do sad i prijevod romana Anaïs Barbeau-Lavalette.

Roman "Žena koja bježi" postigao je izniman kritički i komercijalni uspjeh te je nagrađen brojnim književnim nagradama. Među njima su Prix des libraires du Québec 2016, le Grand Prix du livre de Montréal 2015, le Prix littéraire France-Québec 2016 i le Prix du Club des irrésistibles 2017 des Bibliothèques de Montréal.

Anaïs Barbeau-Lavalette suvremena je kanadska spisateljica francuskoga jezičnog izraza. Rođena je 1979. godine u Montréalu, u obitelji umjetnika. Autorica je dvaju igranih filmova (Le ring, Inch’Allah), kao i niza dokumentarnih filmova (Les Petits princes des bidonvilles, Buenos Aires No llores, Si j’avais un chapeau, Les Petits géants, Le plancher des vaches, Pôle Sud). Njezina književna karijera započela je 2010. godine, nakon objave romana "Je voudrais qu’on m’efface" (Ed. Hurtubise). Uslijedile su putopisne kronike "Embrasser Yasser Arafat (Marchand de feuilles, 2011.), a potom roman "Žena koja bježi" (La femme qui fuit, Marchand de feuilles) 2015. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.