“Roman Ključ od velikih vrata Hinko Gottlieb zapravo je dvaput pisao. Nakon što je prvi put, u ratnim i logorskim premještajima, rukopis izgubljen, on ga je mogao, kako to kažu, nanovo rekonstruirati. A zapravo je, po svoj prilici, još jednom morao napisati istu knjigu. Tko god je pisao, zna koliko je to teško, i koliko je protivno čovjekovoj pameti i volji. Knjigu je završavao u Bariju i u Palestini, da bi ona zatim, u prijevodu na engleski, bila objavljena u New Yorku. Godina je već bila 1947, život je u međuvremenu naglo okraćao, knjiga je doživjela blagonaklone kritike, ali je zapravo ostala neprimijećena. Danas dok ga čitamo, može nam se učiniti da je riječ o jednom od onih proznih djela koja su nedostajala u mozaiku našega jezika i svih njegovih književnosti. Kako bi izgledala hrvatska književnost da je 1947, kad i u New Yorku, u nas objavljen Ključ od velikih vrata? To ne znamo. Izgledala bi upravo onako kakvom bi je učinili čitatelji Gottliebova romana, koji su istovremeno bili i čitatelji drugih naših proznih knjiga.” (Miljenko Jergović)

**

“Gottliebov spoj zatvorskog romana, Holokausta, humora i znanstvene fantastike bio je doista odvažan i uspio pripovjedni eksperiment. Kroz vrckavu priču o tajnovitom poljskom Židovu Dovu Tarnopolskom, istraživaču i poznavatelju Einsteinove teorije relativnosti, koji uz pomoć stroja za kondenzaciju prostora u ćeliji bečkog zatvora niotkud stvara čokoladni kolač, liker, salamu, živog pijetla, radio, koncertni klavir i konačno čitavu kuću iz varšavskog predgrađa, Gottlieb je prenio svoje uspomene na tjeskobu i strah vlastitih uzničkih dana, svoje snove o bijegu u prostor slobode. Naknadna perspektiva iz koje to čini i koja, kako šaljivo namiguje, 'znatno umanjuje napetost radnje', nad stanje zbunjenosti i nevjerice s početka rata (prije svega zbog izbacivanja Židova iz onog što su shvaćali zajedničkom europskom civilizacijskom kućom) nadvija mračan oblak kasnijih stradanja i saznanja o Holokaustu. 

No i prije rata Gottlieb je u svojim prozama reagirao humorom na bol, dobroćudno se smijući sitnoj ljudskoj duši, koja i kad trpi ostaje upravo to: sitna ljudska duša s tikovima, manama, željama i snovima o sasvim maloj, vlastitoj slobodi. Tarnopolski, međutim, ne nudi ključ za malu, osobnu slobodu. Njegov je ključ 'ključ od velikih vrata', a što pod time autor misli, čitatelj će razabrati u maloj raspravi iz njegove osobite političke filozofije kojom roman završava.” (Natka Badurina, iz predgovora)

Hinko Gottlieb (Đurđevac, 1886. – Holon, Izrael, 1948.) bio je pisac, odvjetnik i židovski aktivist. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, studirao medicinu u Beču, a pravo diplomirao u Zagrebu. Još od gimnazijskih dana pisao je pjesme te prevodio s jidiša i njemačkog. Osim pjesama (zbirka Ijar, jevrejski maj i druge pjesme izašla je u Zagrebu 1935.) pisao je komedije, duhovite pripovijetke na židovske teme s elementima fantastike, humoristične prerade starozavjetnih motiva, novinske prikaze i feljtone te ih objavljivao u hrvatskim i jugoslavenskim židovskim časopisima. Od 1936. do 1941. bio je urednik časopisa Omanut, u kojem je pisao antinacističke feljtone i satire na Hitlerov račun. 

Odmah po dolasku Nijemaca u Zagreb, u travnju 1941., odveden je s pedesetak drugih uglednih zagrebačkih Židova u zatvor u Graz i Beč, gdje je ostao zatočen nekoliko mjeseci. Njegova mlađeg sina Danka ustaše su u svibnju 1941. odveli u logor Danicu u Koprivnici, a malo zatim u smrt u Jadovnom. Po povratku iz Beča Hinko Gottlieb sa suprugom i starijim sinom tražio je spas u talijanskim logorima za Židove u Kraljevici i na Rabu. Tamo je djelovao kao duhovni vođa suzatočenika, a uspijevao je i pisati, između ostaloga i prvu inačicu romana "Ključ od velikih vrata". Nakon kapitulacije Italije 1943. priključio se partizanima, a zatim iz oslobođenog Barija na jugu Italije organizirao pomoć preživjelim hrvatskim Židovima. U Bariju, u prometnoj nesreći, stradao je i sin Vlado. Supružnici su 1945. otišli u Palestinu, gdje je Hinko Gottlieb pokušao obnoviti u ratu nestale rukopise, ponajprije roman "Ključ od velikih vrata", te pisao nova djela, od kojih je najvažnija drama "Izgorjela šuma". Djela su mu prevedena i objavljena na hebrejskom, a roman "Ključ od velikih vrata" izašao je na engleskom u SAD-u 1947. Hinko Gottlieb umro je 1948. i pokopan je u aleji književnika na groblju u Nahlat Jichaku (Tel Aviv).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.