„Od početka masovnijeg širenja, prvo u arapskome svijetu, a potom, u srednjemu vijeku, i u Europi, šah je postao čestom inspiracijskom temom u književnosti.“

Već prva rečenica nove knjige Krešimira Nemeca nagoviješta konceptualni okvir unutar kojega će se kretati ova inovativna, eruditska i lucidna naratološka studija o problemima književnog pripovijedanja, prema analogiji sa šahom, nazvana "Narativne strategije".

Zapravo, prvim rečenicama romana posvećeno je čitavo jedno poglavlje Nemecove knjige jer se već u njima očituje od autora odabrana pripovjedna strategija. Na primjerima brojnih romana iz hrvatske i svjetske književnosti, od Tolstoja, Kafke i Nabokova do Šenoe, Tribusona i Štiksa, akademik Nemec opisuje kako su vrhunski pripovjedači u razvoj svojih sižea nastojali uvući čitatelje. Zasebno poglavlje monografije posvećeno je tipologiji romanesknih početaka u kojoj se klasificiraju tipovi i podtipovi otvaranja romana, kao što su „ab ovo“, „in medias res“ ili „in ultimas res“, a središnji dio knjige čini podrobna analiza razvoja priče u kapitalnim djelima hrvatskih klasika: od Vjenceslava Novaka i Marije Jurić Zagorke preko Miroslava Krleže i Ranka Marinkovića do Ive Brešana i Milka Valenta.

Opis književnih djela u osloncu na strukturnu analogiju sa šahovskom kombinatorikom, Krešimir Nemec zaključuje tumačenjem različitih vrsta završetaka romana. Razlikujući „zatvoreni kraj“, „otvoreni kraj“, „kraj kao novi početak“, ali i niz drugih tipova „zatvaranja“ romana, profesor Nemec na velikom broju primjera pokazuje u koju naratološku kategoriju pripadaju znameniti romani kao što su „Čarobna gora“, „Životinjska farma“, „Uliks“, „Kuga“, „Travnička hronika“, „Adio, kauboju“ te mnoštvo drugih.

"Narativne strategije" iz novog kuta rasvjetljavaju problem književnoga pripovijedanja i pokazuje da su pisci svoje priče zapletali, razvijali i raspletali prema obrascima koji su često nalikovali rješavanju šahovskih partija.

Književni povjesničar i teoretičar Krešimir Nemec rođen je 29. svibnja 1953. godine u Županji. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je od 1979. godine; od 2001. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju na Katedri za noviju hrvatsku književnost. Za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2008.

Od 1986. do 1988. bio je predavač hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Ruhr u Bochumu; 1999. i 2003. godine predavao je kao gost na Sveučilištu Humboldt u Berlinu, a u šk. god. 2004./2005. radio je kao gostujući profesor na Sveučilištu u Klagenfurtu. Predavao je po pozivu na brojnim inozemnim sveučilištima (Ljubljana, Graz, Pariz, Budimpešta, Pečuh, Szombathely, Klagenfurt, Skopje, Berlin, Göttingen, Hamburg, Beč, Helsinki). Uređivao je biblioteku „L“ Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, časopise „Most“ i „Encyclopaedia moderna“, a od 2010. godine glavni je i odgovorni urednik časopisa „Forum“ Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Objavio je više od 150 znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Priredio je za tisak djela brojnih hrvatskih pisaca (Šenoa, Gjalski, Kovačić, Kozarac, Becić, Lorković, Zagorka, Nehajev, Majer, Sudeta, Andrić, Krleža, Desnica, Cvitan i dr.).

Za svoj znanstveni rad nagrađen je brojnim nagradama: 1999.Državna nagrada za znanost i Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; 2004. Nagrada Brandenburške akademije znanosti u Berlinu za izniman doprinos znanosti o književnosti; 2005. Herderova nagrada za književnost na Sveučilištu u Beču; 2015. Nagrada Josip i Ivan Kozarac za životno djelo; 2017. Nagrada Vladimir Nazor za književnost.


Objavio je sljedeće knjige: "Pripovijedanje i refleksija", 1988.; "Vladan Desnica", 1988.; "Med literarno teorijo in zgodovino", 1990.; "Der kroatische Literatur der achtziger Jahre", 1990.; "Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća", 1994.; "'Večernji akt' Pavla Pavličića i 'Mor' Ðure Sudete", 1994.; "Tragom tradicije", 1995.; "Antologija hrvatske novele", 1997.; "Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine", 1998.; "Mogućnosti tumačenja", 2000.; "Leksikon hrvatskih pisaca" (autor koncepcije i urednik za noviju hrvatsku književnost), 2000.; "Hrvatski pripovjedači", 2001.; "Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine", 2003.; "Putovi pored znakova", 2006.; "Čitanje grada. Urbano iskustvo u hrvatskoj književnosti", 2010.; "Gospodar priče. Poetika Ive Andrića", 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.