Juan Ramón Jiménez (1881–1958) znameniti je španjolski pjesnik, esejist i urednik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1956. godine. Jiménezov pjesnički nastup 1900. godine podudario se s trijumfom modernizma u Španjolskoj, a već nakon prvih nekoliko zbirki Jiménez će postati jedan od najutjecajnijih i najautentičnijih glasova svoje epohe.

Nakon izbijanja građanskog rata u Španjolskoj 1936. godine, pjesnik sa ženom odlazi iz zemlje te nakon brojnih putovanja po Sjevernoj i Južnoj Americi pronalazi utočište u Portoriku gdje će živjeti do smrti. Jiménez je autor bogata i raznovrsna opusa, no kritičari posebno ističu uspjelost, jednostavnost i ogoljelost njegove kasne poezije, koja je sabrana u knjizi pod naslovom "Lirika jedne Atlantide".

Knjiga obuhvaća Jiménezovu zrelu poeziju, pjesme pisane u Americi između 1936. i 1954, a objavljena je tek postumno 1999. godine u Barceloni. Za ovo izdanje naš ugledni prevoditelj i pjesnik Dinko Telećan izabrao je i prepjevao ponajbolje pjesme iz "Lirike jedne Atlantide" te napisao nadahnut predgovor, u kojemu upozorava na jedan od nepoznatih bisera europskoga pjesništva 20. stoljeća.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.