Strukturom i prezentiranim imenima knjiga Zdravka Zime "Putnik s lažnim pasošem" doima se kao svojevrsni nastavak njegovih "Ekstraeseja". Neki autori, ponajprije Krleža, Matoš, Kocbek i Kiš, fungiraju kao lajtmotivi, otvarajući ili zatvarajući krug njegovih kritičarskih i esejističkih opservacija. Od analize Krležina gotovo nepoznatog i desetljećima zatajenog teksta „Brašančevo u Dubrovniku“, od opetovanog čitanja Andrićeve „Proklete avlije“ i apostrofiranja eseja „Razgovor s Gojom“, u kojem je umjetnik identificiran kao maskirana spodoba u sumraku ili kao putnik s lažnim pasošem, ukratko kao diverzant koji podriva posvećene institucije i autoritete, od Gustava Matoša de Sequeire, pisca koji djeluje kao Matošev portugalski blizanac, ovjeren serijom biografskih jukstapozicija koje zvuče poput prvorazredne senzacije, od Ujevićeve sudbine kanalizirane u sudbonosnu ili, točnije, epohalnu lirozofiju, do takvih autora i autoriteta kao što su Kiš i Kocbek, prvi u zrcalu epistolarne komunikacije, drugi u trajno podržavanoj mladosti, evidentiranoj u potrebi da se izdigne iznad svoje biološke zadanosti, od hrvatskih do srpskih, slovenskih i inih autora, balkanskih i inozemnih, od Bore Ćosića, Kovača i Gotovca do Josepha Rotha, Joycea i McCanna, Zima kopa po slojevima u kojima je sloboda prvi i posljednji atribut. 

Posebno poglavlje pripada ogledu o misteriju samoubojstva, potaknutom slučajem Prima Levija, ali ekspliciranim isto tako mnogim primjerima iz bliže i dalje prošlosti. Knjigu zaokružuje paralelni portret Luisa Sepúlvede i Nikole Viskovića, epiloška sekvenca o Kišu i retrospektivni uvid u Matoševe beogradske godine, važan podjednako zbog Matoša ali i zbog eliminiranja nekih davno uvriježenih predrasuda.

Zdravko Zima rođen je 1948. u Malinskoj na otoku Krku. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio je studij jugoslavenskih jezika i književnosti te apsolvirao studij sociologije. Književne kritike, eseje, feljtone i druge tekstove objavljivao je u najvažnijim listovima i časopisima u Hrvatskoj. Objavio je više knjiga: "Noćna strana uma" (1990.), "Zvjezdana prašina" (1992.), "Zagreb je kriv za sve" (1993.), "Purgeri u purgatoriju" (1995.), "Porok pisanja" (2000.), "Zimsko ljetovanje" (2001.), "Močvara" (2002.), "Prikazi, prikaze" (2003.), "Gondolijer na Vltavi" (2004.), "Metak u petak" (2005.), "Lovac u labirintu" (2006.), "Život je tabloid" (2007.), "Bordel u plamenu" (2009.), "Adam i Eva u raju" (2012.), "Ekstraeseji" (2012.) i "Dnevnik jednog skribomana" (2015.).

Priredio je za tisak knjige mnogih pisaca (Nedjeljko Fabrio, Irena Vrkljan, Feđa Šehović, Veselko Tenžera, Drago Štambuk i Edvard Kocbek). Za svoj rad dobio je više priznanja, među kojima nagradu Julije Benešić za knjigu kritika "Porok pisanja", Kiklopa za najbolju knjigu eseja (Gondolijer na Vltavi), nagradu M. J. Zagorka koju dodjeljuje Društvo hrvatskih novinara i Goranovu nagradu lista Vjesnik za knjigu "Lovac u labirintu".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.