"Ekstraeseji" objedinjuju pisce kojima je Zima u godinama vlastitog stasanja na ovaj ili onaj način plaćao ceh, pisce koji su ga formirali ili deformirali te, napokon, pisce koji su bili i ostali njegova trajna fascinacija.

Ako je posrijedi hrvatska književnost, onda se ta konstatacija ponajprije odnosi na Krležu i neka druga imena, iako je Zimin intimni favorit Matoš. Posebnost rukopisa prepoznaje se u paralelnim portretima (Krleža i Freud, Matoš i Tenžera, Krleža i Petrak), kojima su mogući model Plutarhovi “Usporedni životopisi” (Vitae parallelae), što ih je u recentnoj publicističkoj praksi do majstorstva doveo Zvonimir Berković.

Na ljestvici autorovih preferencija povlašteno mjesto pripada također Edvardu Kocbeku i Danilu Kišu. Na kraju, umjesto epiloga, nude se tekstovi o Thomasu Bernhardu i Jamesu Joyceu, piscima kojima se Zima uvijek vraća, podjednako zbog njihova artizma, duboko ucijepljenog osjećaja azilantstva i radikalne pobune protiv svih autoriteta.

Od prve do posljednje točke, od Krleže do Joycea, istodobno bliskih i dalekih kao što su bliske i daleke Hrvatska i Irska, Zimini tekstovi osebujan su apel za takvu vrstu razumijevanja koja, zagovarajući nezamjenjivost književnosti, zagovara nezamjenjivost ljudske sudbine. Zato su "Ekstraeseji" uistinu ekstraeseji. Takvi su zbog izabranih imena, načina elaboracije i mozaikalne strukture. Pojedinosti vode prema cjelini, a cjelina prema pojedinostima, zrcaljenim u onome u čemu vrijedi samo jedan ali presudan kriterij: vrhunsko umijeće pisanja.

***

Zdravko Zima rođen je 1948. u Malinskoj na otoku Krku. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio je studij južnoslavenskih jezika i književnosti i apsolvirao studij sociologije. Književnim kritikama, feljtonima, esejima i drugim radovima oglašavao se u vodećim hrvatskim listovima i časopisima. Uređivao je tjednik Danas te časopise Bridge, Lettre internationale i Cicero. Posljednjih petnaestak godina djeluje kao književni kritičar i kolumnist riječkog Novog lista.

Objavio je knjige: "Noćna strana uma" (1990), "Zvjezdana prašina" (1992), "Zagreb je kriv za sve" (1993), "Purgeri u purgatoriju" (1995), "Porok pisanja" (2000), "Zimsko ljetovanje" (2001), "Močvara" (2002), "Prikazi, prikaze" (2003), "Gondolijer na Vltavi" (2004), "Metak u petak" (2005), "Lovac u labirintu" (2006), "Život je tabloid" (2007), "Bordel u plamenu" (2009), "Ekstraeseji" (2012).

Zdravko Zima rođen je 1948. u Malinskoj na otoku Krku. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio je studij jugoslavenskih jezika i književnosti te apsolvirao studij sociologije. Književne kritike, eseje, feljtone i druge tekstove objavljivao je u najvažnijim listovima i časopisima u Hrvatskoj. Objavio je više knjiga: "Noćna strana uma" (1990.), "Zvjezdana prašina" (1992.), "Zagreb je kriv za sve" (1993.), "Purgeri u purgatoriju" (1995.), "Porok pisanja" (2000.), "Zimsko ljetovanje" (2001.), "Močvara" (2002.), "Prikazi, prikaze" (2003.), "Gondolijer na Vltavi" (2004.), "Metak u petak" (2005.), "Lovac u labirintu" (2006.), "Život je tabloid" (2007.), "Bordel u plamenu" (2009.), "Adam i Eva u raju" (2012.), "Ekstraeseji" (2012.) i "Dnevnik jednog skribomana" (2015.).

Priredio je za tisak knjige mnogih pisaca (Nedjeljko Fabrio, Irena Vrkljan, Feđa Šehović, Veselko Tenžera, Drago Štambuk i Edvard Kocbek). Za svoj rad dobio je više priznanja, među kojima nagradu Julije Benešić za knjigu kritika "Porok pisanja", Kiklopa za najbolju knjigu eseja (Gondolijer na Vltavi), nagradu M. J. Zagorka koju dodjeljuje Društvo hrvatskih novinara i Goranovu nagradu lista Vjesnik za knjigu "Lovac u labirintu".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.