"1000 godina radosti i tuge" memoarska je proza najslavnijeg kineskog umjetnika i disidenta Ai Weiweija. U prvome dijelu knjige Ai Weiwei donosi nevjerojatno tragičnu životnu i umjetničku priču svoga oca, slavnog pjesnika Ai Qinga kojega je Mao Zedong u jeku Kulturne revolucije označio kao „desničarskog intelektualca“ zbog njegovog kritičkog pogleda na vladu. Od sjećanja na svoje djetinjstvo i godine kada je s ocem živio u logorima za „preodgoj kroz rad“ zbog očeve nepodobnosti, Ai Weiwei u svojim memoarima otvoreno govori o vlastitome putu, o svom životu i radu – od ranih studentskih dana preko velikih svjetskih izložbi pa do redovnog nadzora kineskih vlasti, što je kulminiralo njegovim višemjesečnim pritvorom 2011. – kao i o svojoj kontinuiranoj borbi za ljudska prava i za slobodu izražavanja na globalnoj razini. 

Autobiografija Ai Weiweija duboka je, na trenutke vrlo potresna i sjajno napisana knjiga o dvojici umjetnika kroz čije se živote prelama gotovo cijelo stoljeće kineske povijesti, a koja nam pruža izvanredne uvide za razumijevanje današnje Kine.

Iz medija:

Očaravajuće... Zahvaljujući Ai Weiweijevoj nepokolebljivoj posvećenosti slobodi izražavanja i otporu nemilosrdnim pritiscima Komunističke partije Kine, ova knjiga blista kao da je obasjana pravičnošću. – The New York Review of Books

Ovi su memoari uvid u propitivanje umjetnosti i slobode istodobno na intimnom i na širem planu... Donose zadivljujući društvenopolitički povijesni pregled i omogućuju nam da zavirimo iza kulisa i doznamo kako je jedan od najznačajnijih živućih umjetnika postao ono što jest. – Time

Poučna knjiga... svjedočanstvo o uvjerenjima i aktivizmu... pronicljivo napisana priča o dvojici umjetnika koji izlaze iz okvira i postaju žrtve hirova apsurdnog političkog sistema. – San Francisco Chronicle

Veličanstvena knjiga, koja je ujedno i povijest Kine u 20. stoljeću, zapravo povijest svijeta. –Frankfurter Rundschau

Ai Weiwei (Peking, 1957.) jedan je od najznačajnijih suvremenih kineskih umjetnika. Kao aktivist za ljudska prava i žestoki kritičar režima, 2011. uhićen je u Pekingu i držan u zatočeništvu osamdeset i jedan dan. Nakon što mu je ukinuta zabrana napuštanja Kine, 2015. seli se u Berlin, gdje više godina predaje na Umjetničkoj akademiji. Neko je vrijeme s obitelji živio u Cambridgeu, a 2021. nastanio se u Portugalu.

Ai Weiwei se u svom radu zalaže za ljudska prava i slobodu govora. Aktivan je na društvenim mrežama, a njegovi su radovi bili izloženi diljem svijeta. Snimio je više dugometražnih filmova, među kojima Ljudsku rijeku (2017.) i Koronaciju (2020.). Dobitnik je brojnih nagrada, između ostaloga Nagrade Václav Havel za kreativni neposluh koju dodjeljuje Human Rights Foundation (2012.) i nagrade Ambasador savjesti Amnesty Internationala (2015.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.