Knjiga "Umjetnička izvedba u digitalnoj kulturi" istražuje mogućnosti novih oblika dramaturgije u području suvremene umjetničke izvedbe. Svi oblici tradicionalne umjetničke izvedbe, kazalište, umjetnički performans, video performans i drugi oblici izvedbe u suvremenoj umjetnosti, već desetljećima prilagođavaju svoje registre, više ili manje uspješno, dominaciji diskursa digitalne kulture. Takvo prilagođavanje kreiralo je nove oblike izvedbe koji su hibridni, nestabilni i privremeni. Novi izazov tradicionalnoj umjetničkoj izvedbi postavljen je krizom uzrokovanom pandemijom, a koja je prouzročila prisilnu i trenutnu digitalizaciju i virtualizaciju svih oblika ljudske izvedbe uživo. Takvo ubrzanje kreiranja trenda tehnologijom umjetničku izvedbu kao da je razdvojilo na dva, međusobno udaljena diskursa. U prvom umjetnička izvedba izolira sebe od digitalne kulture i opstaje pomoću tradicionalne dramaturgije kazališnog predloška i igre. U drugom, umjetnička izvedba koristi elemente tradicionalne dramaturgije kako bi sebe transformirala u potpuno digitalnu izvedbu, poput računalnih igara, metaverse sučelja, perzistentnih digitalnih svjetova i digitalne umjetnosti. 

Ova knjiga istražuje oba diskursa, ali najviše pažnje posvećuje trećem diskursu ili tranzicijskom periodu u kojem je moguće prepoznati i funkcionalna izvedbena sučelja održavana hibridnom dramaturgijom. Drugim riječima, istražuje se dramaturgija koja uspješno kreira i održava pozornice zajedničkog nastupa ljudske izvedbe uživo i strojne izvedbe alternativnog vremena i prostora. Ljudski izvođač uživo ne gubi svoju poziciju u takvoj digitalnoj umjetničkoj izvedbi, on je radije transformira. 

Knjiga donosi i brojne primjere iz umjetničke prakse u svijetu, a posebno iz prakse umjetnika jugoistočne Europe kao posebnog područja analize stanja. Po prvi put se analiziraju dramaturgije heterogenih umjetničkih izvedbi, a koje se odvijaju uživo na pozornici od više kontinenata i u izvedbenom vremenu od više godina, a koje kreira digitalna tehnologije kao autor i publika. Knjiga u završnom poglavlju predlaže i registar nove dramaturgije umjetničkih izvedbi digitalne kulture, kao alata koji izvedbe uživo i tehnologiju svakodnevnih strojeva pretvara u jezik izvedbe za nove pozornice.

***

Knjiga "Umjetnička izvedba u digitalnoj kulturi" vrijedan je i izvoran doprinos teatrologiji i izvedbenim studijima u Hrvatskoj. Posrijedi je kompetentan uvid u našoj kulturnoj javnosti i akademskoj zajednici dosad nedovoljno obrađeno područje teorije i prakse digitalnih izvedbi, koje su u proteklih godinu dana, zbog velikih društvenih i kulturnih promjena izazvanih nizom restrikcija, naglo izbile u prvi plan i tako gdje to donedavno nije bio slučaj. 

Riječ je o pionirskom i poticajnom interdisciplinarnom radu koji našu akademsku zajednicu i umjetničke stvaraoce upoznaje s dosad nedovoljno poznatom teorijom i praksom digitalnih izvedbi te, pozivajući se na vlastita umjetnička iskustva, daje vrlo konkretne naputke o mogućnostima i načinu njezine primjene u nas. Knjiga je namijenjena prije svega studentima, teoretičarima i praktičarima svih izvedbenih umjetnosti, te širem kruga čitatelja zainteresiranih za teoriju i praksu digitalnih izvedbi.

Leo Katunarić Kadele (1965.), diplomirao je na odsjeku za kazališnu režiju Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1989.). Naslov doktora znanosti stječe 2021. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta Zagreb. U prvom razdoblju svojeg javnog djelovanja posvećen je istraživanju granica novih medija u tradicionalnim izvedbenim formama. Autor je više od četrdeset kazališnih predstava i drugih scenskih događanja. Autor je više dramskih tekstova, objavljivanih u Hrvatskoj i Italiji. Od 2000. posvećuje se interdisciplinarnim umjetničkim istraživanjima. 

Za festival Iberoamericano u Bogoti 2000. selekcionira veliku prezentaciju hrvatske suvremene umjetnosti. Predstavnik je Hrvatske na Prkinškim bienalu, Kina 2018. Kao interdisciplinarni umjetnik izlaže i kreira projekte u Japanu, Kini, Indiji, Kolumbiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji, Njemačkoj, Meksiku, Bosni i Hercegovini, Siriji i Hrvatskoj. Osnivač je KadeleGrupe, KantunArt i LK_2; umjetničkih kolektiva / istraživačkih koordinacija za projekte koji preispituju odnos ljudske izvedbe uživo i izvedbe digitalnog sučelja. Osnivač je i voditelj MaxArtFest, festivala suvremene umjetnosti. Radio je i kao viši stručni suradnik zagrebačkih centara za kulturu, te kao vanjski predavač na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1990. – 1992.). Do 1992. Član je predsjedništva udruženja dramskih umjetnika Hrvatske. Od 1994. do 2000. ravnatelj je Zagrebačkoga kazališta mladih s kojim ostvaruje mnogobrojne uspjehe i zapaženu međunarodnu suradnju. Sveučilište Oldenburg, Njemačka 2020. uvrštava njegov projekt Facebook Immanuel Kant u program BKGE Instituta. 

Stručne radove iz područja teatrologije i suvremene umjetnosti objavljuje u Zarezu, Životu umjetnosti, Hrvatskom filmskom ljetopisu, In medias res. Autorski dramski tekstovi objavljivani su mu i izvođeni u Hrvatskoj. Drama Medeja95 prevedena je i objavljena u Italiji, u izdanju Sveučilišta Genova. Sudjelovao je i izlagao na stručnim skupovima u Izraelu, Kini, Srbiji, Austriji i Hrvatskoj.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.