Švicarska psihoanalitičarka Jeannette Fischer istražuje nagone koji vode do mržnje i djelovanja iz mržnje. Mržnja prema drugima počinje kao mržnja prema samomu sebi. To pak ima svoj uzrok u osjećajima krivnje koje su drugi u nama pokrenuli u djetinjstvu. Autorica te mehanizme, među ostalim, obrazlaže studijama slučajeva Andersa Breivika i mladića koji se pridružio ISIL-u. 

S psihoanalitičkoga gledišta, ova sjajna studija objašnjava zašto je važno napustiti dominantni i sveprisutni obrazac žrtva/počinitelj, ili krivnja/nekrivnja čije se djelovanje ne očituje samo na osobnoj razini, već i na društvenoj i političkoj. Uz to, Jeannette Fisher objašnjava zašto mržnju ne možemo eliminirati osuđujući je, gnušajući je se ili je mrzeći. Promjena je moguća jedino onda kada napustimo začarani krug i rasvijetlimo ono što generira mržnju.

 „Većina nas pretpostavlja da je mržnja urođena, da je takoreći genetski ukorijenjen osjećaj. Istodobno, tvrdimo da postoje ljudi koji mrze i ljudi koji ne mrze. Jesu li onda posrijedi različite genetske strukture, različiti DNK? Jesu li neki ljudi više zli od drugih? A drugi bolji od zlih? Ili je možda riječ o tome da neki ljudi umiju bolje prikriti mržnju ili je čak iskazati tako da nitko ne primijeti da se radi o mržnji?

Polazim od posljednje varijante, no pritom ne tvrdim da je mržnja urođeni osjećaj. Reći ću da je riječ o destruktivnoj energiji što nastaje u odnosima u kojima je Ja u bezizlaznoj situaciji. Nadalje, na osnovu mojeg dugogodišnjeg psihoanalitičarskog iskustva polazim od toga da mnogi od nas poznaju tu vrstu odnosa. Kada dođe do porasta govora mržnje i drugih mrzilačkih ponašanja i stavova ne mislim da je riječ o novim pojavama, već da su ta ponašanja pronašla prostor u kojemu se mržnja društveno legitimira. 

Neskriveni oblici mržnje – oni koje svi možemo prepoznati i imenovati kao mržnju – samo su vrh ledenog brijega. Ovdje ću analizirati i na nov način strukturirati skrivene oblike i međuljudske odnose i procese koje se još nitko ne usuđuje razotkriti kao mržnju.“ (Jeannette Fischer)

Jeannette Fischer (1954.) više od trideset godina u Zürichu je prakticirala frojdovsku psihoanalizu usredotočujući se pritom na pitanja nasilja, moći i bespomoćnosti. S Marinom Abramović objavila je knjigu "Psihoanalitičarka susreće Marinu Abramović: Umjetnica susreće Jeannette Fischer" (Scheidegger&Spiess, 2018.). Autorica je knjiga "Strah – zašto ga se moramo bojati" (Vittorio Klostermann, 2018.) i "Psihoanalitičarka susreće Helene i Wolfganga Beltracchi: Umjetnički par susreće Jeannette Fischer" (Scheidegger&Spiess, 2022.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.