Većina pripadnika sjevernoameričkoga starosjedilačkog naroda Innu živi u zajednicama na području kanadske provincije Québec, preciznije u regijama Côte-Nord i Saguenay-Lac-Saint-Jean, na teritoriju koji nazivaju Nitassinan. Njihov broj danas varira između 20 000 i 25 000, što ih, uz Mohawke i Crise, čini najbrojnijim starosjedilačkim narodom u Québecu. Komuniciraju jezikom innu-aimun, koji pripada algonkinskoj jezičnoj obitelji, te francuskim jezikom koji im je nametnut nakon početka kolonizacije tog dijela Sjeverne Amerike. Tradicionalno su živjeli polu-nomadski na prostranstvima subarktičkog područja, od lova, ribolova i sakupljanja plodova. Već tijekom 17. stoljeća dolaze u kontakt s europskim misionarima. Tijekom 18. stoljeća orijentirali su se na trgovinu životinjskim krznom s doseljenicima, čuvajući svoju autonomiju i tradicionalni način života sve do početka 20. stoljeća. Zbog gradnje hidroelektrana te razvoja drvne i rudarske industrije progresivno gube teritorij na kojem su stoljećima obitavali te bivaju prisiljeni na sedentarizaciju. Dodatnu kolektivnu traumu izazivalo je prisilno smještanje djece u dobi između šest i osamnaest godina u internate, što je za posljedicu imalo akulturaciju koja je desetljećima kasnije karakterizirana kao kulturni genocid. (Iz recenzije Mirne Sindičić Sabljo)

Naomi Fontaine u ovom romanu pripovijeda povijest naroda Innu, s ljubavlju i dostojanstvom. U svojemu dugom pismu Kvebečanki, bjelkinji Julie, kćerki protestantskog pastora koji je služio u rezervatu Uashat pripovjedačica se prisjeća povijesti Innua. Pojavljuju se lica majke, oca, bake. Zatim se obraća Malome medvjedu, svom sinu. Pred čitateljem se prostiru krajolici rezervata Uashata, razlomljeni, blistavi. Pripovjedačica pripovijeda o sumnji koja izgriza srca koloniziranih i o njihovoj nemogućoj borbi za samosvojnost. "Shuni", ovo krhko i nježno pismo, govori o snazi i moći imaginacije budućnosti, svjetla i istine. Život je krug u kojem sve počinje iznova.

Prijevod s francuskoga: Barbara Banović, Hilda Bednjanec, Daniela Grabar i Ivana Kasalo uz mentorstvo Vande Mikšić

Naomi Fontaine rođena je 1987. godine na sjeveru kanadske pokrajine Québec, u starosjedilačkoj zajednici Uashat, u blizini grada Sept-Îles. Diplomirala je francuski jezik na Sveučilištu u Lavalu i danas radi kao nastavnica u srednjoj školi. Pisati je započela tijekom studija, na nagovor svog profesora Françoisa Bona. Godine 2011., objavila je svoj prvi roman, naslovljen "Kuessipan" (nakladnik: Mémoire d’encrier), koji je postigao značajan uspjeh u Kanadi. Filmsku adaptaciju romana režirala je Myriam Verreault 2019. Nekoliko godina nakon prvog romana, objavila je i drugi, naslovljen "Manikanetish" (Mémoire d’encrier, 2017) u kojem tematizira vlastito iskustvo rada s adolescentima u školu. Njezin posljednji roman, "Shuni", objavljen je 2019. godine. Nagrađen je nagradama Prix littéraire des collégiens i Prix de création littéraire du Salon du livre de Québec. U svojim tekstovima opisuje svakodnevicu starosjedilačkog naroda Innu te izazove s kojima se suočavaju u multikulturalnom kanadskom društvu, sustavno osporavajući postojeće stereotipe o tom, ali i drugim starosjedilačkim narodima. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.