"Amila je sjela za stol i uzela tanjur do vrha pun špageta na koje je mama Selma dodatno naribala parmezan. Da bi tjestenina postala hranjiva. Da se može usput čavrljati o svemu. I jer ono što je tek otkrila na račun jednog čovjeka, koji je možda bio Simonov djed, može opet potonuti poput kraške ponornice. Ali rijeka će nanovo šiknuti iz zemlje. Tako je s tim rijekama. Nije se moglo glumiti da su se pretvorile u ništa. Negdje su ipak morale uvirati."

Mlada Bosanka Amila i Norina iz obitelji istarskih ezula žive u Trstu, amblematskom pograničnom gradu, mjestu utjecanja i dramatičnih rastanaka. Jednoga im se ljeta životi prepleću i iz tog susreta nastao je roman "Moj dom negdje drugdje" koji pripovijeda o velikoj mladenačkoj ljubavi, suparništvu među dvjema ostarjelim sestrama odvojenim emigracijom, o traganju za korijenima i uvijek mogućem novom početku.

Federica Marzi rođena je u Trstu 1974. godine, gdje i danas živi. Doktorirala je talijanistiku na Sveučilištu u Trstu i Sveučilištu Heinricha Heinea u Düsseldorfu s tezom o književnosti talijanskih emigranata u Njemačkoj. Doktorat je preradila i objavila u knjizi "U stranoj zemlji"  (In terra straniera, 2014.). Njezine kratke priče objavljivane su posljednjih godina u raznim antologijama i časopisima, a pozornost hrvatske književne javnosti privukla je 2016. godine kada je na Forumu Tomizza u Umagu dobila nagradu Međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae za kratku priču "Pukotine" (Crepe).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.