„Pukotina vremena prolazi kroz moje srce“ citat je iz djela Heinricha Heinea, koji je austrijsku književnicu Herthu Pauli pratio tijekom njezina bijega iz Beča, preko Züricha, Pariza, Marseillea, Lisabona, sve do SAD-a. Ona taj put nije prošla sama, već zajedno sa svojim prijateljima, koji su se proslavili kao neki od najpoznatijih književnika njemačkoga govornog područja iz emigracije: Josephom Rothom, Walterom Mehringom, Almom i Franzom Werfel te ponajprije Ödönom von Horváthom, kojemu je posvetila jedno od najljepših poglavlja ove čudesne i dugo vremena zaboravljene knjige sjećanja.

Hertha Pauli pripovijeda o svojemu bijegu i spašavanju gologa života, kao i o nikad izgubljenoj čežnji za srećom, ljubavlju i prijateljstvom. Kakva odvažna žena! Kakva zadivljujuća knjiga! – Karl-Markus Gauss

Hertha Pauli, rođena 1906. u Beču, preminula 1973. u New Yorku. Bila je književnica i glumica. Nakon „Anschlussa“ (pripojenja) Austrije nacističkoj Njemačkoj, preko Švicarske i Francuske emigrirala je u SAD. Pisala je romane, publicistiku i knjige za mlade, a radila je i kao novinarka. Njezin brat Wolfgang Pauli dobitnik je Nobelove nagrade za fiziku 1945. Svoju priču o bijegu ispripovijedala je u memoarima „Pukotina vremena prolazi kroz moje srce“ (Der Riss der Zeit geht durch mein Herz), po prvi puta objavljenima 1970.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.