Knjiga Floriana Illiesa "Ljubav u doba mržnje – Umjetnost i strast u predvečerje rata 1929. – 1939." mogla bi biti naslovljena i kao "Sloboda u doba neslobode". U vremenskom okviru koji omeđuju Velika depresija i početak Drugog svjetskog rata, u tom tjeskobnom i opasnom desetljeću kada se naslućivala, ali se nije mogla zamisliti predstojeća strava, ljudi su se slobodno i strastveno voljeli, patili i čeznuli. Koji ljudi? Bilo bi uzaludno nabrojiti sve velike pisce, slikare, umjetnike i ponekog političara (spomenimo samo Goebbelsa i Staljina) čiji ljubavni i seksualni život Illies opisuje u "Ljubavi u doba mržnje". Rastrgano razdoblje između dva rata – lude dvadesete i psihotične tridesete godine – bilo je doba velikana, epoha talenata. 

"Ljubav u doba mržnje" nalikuje na zbirku tračeva, ali sočnih, neodoljivih tračeva – trač nije drugo nego primijenjena fenomenologija – koji svjedoče o snazi ljudske seksualnosti, o toksičnoj muževnosti i hrabrosti ženstva, o tiranskim taštinama, o ljubavnim lažima, o nježnosti ljubavi, ali i njezinoj surovosti, srazu dvaju očaja: onog unutarnjeg, individualnog, i vanjskog, političkog i prijetećeg. Illies dokumentira i tragediju homoseksualaca razdrtih između vlastitih i tuđih predrasuda, slobode i neslobode, epske hrabrosti i opravdanog kukavičluka. Kada se okonča zlatno i razuzdano razdoblje Weimarske Republike i kozmopolitskog Berlina, kada nastupi doba mržnje i neslobode, seksualnost prerasta u individualni bunt, bježi u još uvijek slobodna područja, ili biva ubijena – jer seksualnost je život sâm – u nacističkom logoru. 

Illiesova "Ljubav u doba mržnje" priča je o ljudima čiji su stvaralački porivi, a stvaralaštvo je tek emanacija seksualnosti, uspijevali svladati vlastite slabosti, alkohol, drogu, seksualni očaj i, usprkos zastrašujućim okolnostima, ostavili djela bez kojih su nezamislive naša kultura i civilizacija. Pritom su bili i zaljubljeni, ponekad čak i sretno.

Florian Illies, “veliki pripovjedač” (Süddeutsche Zeitung), u svojim knjigama pretvara prošlost u živu sadašnjost. Svojim uvjerljivim i humorističnim stilom od kratkih minijatura plete velike povijesne panorama i portrete epohe. Svojom svjetskom uspješnicom "1913. Ljeto stoljeća" Illies je utemeljio novi žanr. Illies, rođen 1971., studirao je povijest umjetnosti u Bonnu i Oxfordu. Bio je urednik kulturnog odjeljka novina Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung, vodio je aukcijsku kuću Grisebach, a trenutno je član uredničkog odbora tjednika Zeit. Izdavačka kuća S. Fischer objavila je njegovu knjigu o dvadesetim i tridesetim godinama 20. stoljeća pod naslovom "Ljubav u doba mržnje", koja je u međuvremenu prevedena na 18 jezika. Njegov podcast o umjetnosti "Augen zu" (Zatvorenih očiju) (koji vodi s Giovannijem di Lorenzom) jedan je od najslušanijih podcasta na njemačkom jeziku.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.