Priča o najvećoj rumunjskoj sportašici svih vremena, njezinu sportskom krugu i odnosu sa zloglasnom rumunjskom tajnom službom. Kada je Nadia Comăneci u noći s 27. na 28. studenog 1989. u skupini od sedam prebjega prešla na mađarsku stranu granice, policija nije mogla ni sanjati da su ulovili „sportašicu 20. stoljeća”, prvu gimnastičarku koja je zaradila savršenu desetku za svoju vježbu, i to ni manje ni više nego na Olimpijskim igrama 1976. sa svega 14 godina!

No let Nadije Comăneci do visina bio je sve samo ne zvjezdan. Od voluntarizma trenera koji su je zlostavljali i izgladnjivali, preko života pod 24-satnim nadzorom, do financijskog potkradanja i zabrana putovanja u inozemstvo, autor knjige Stejărel Olaru, koristeći više od 25 000 arhivskih dokumenata i tajnih snimaka, donosi priču o pravoj cijeni uspjeha i žrtvi koju je netko u stanju podnijeti za savršenu izvedbu.

Gotovo 80 000 gledatelja u areni Memorial Coliseum, koji su je pozdravili, kao i milijuni obožavatelja diljem svijeta nisu znali da je gimnastičarka živjela skučenim životom uzdržavajući se od plaće od oko 150 dolara mjesečno; nisu znali da su brojni službenici i doušnici Securitatea pratili svaki njezin korak, u zemlji i inozemstvu, a u njezin privatni život zadirali grubo i bez ikakvih granica.

Je li Nadia Comăneci bila privilegirana osoba komunističkog režima, kako je izjavio Iulian Vlad, šef Securitatea? U neke informativne zaključke političke policije, napravljene nakon sportašičina bijega, provukao se pokoji odlomak koji je upućivao na to da je njezin život bio ugodan i udoban. Da je bila vlasnica vile sa sedam soba i gospodarskim zgradama u Ulici ružmarina br. 23, da posjeduje osobni automobil, Daciju 1300, te da nije imala poteškoća u svakodnevnoj nabavi hrane, kako je govorio general Aurel Rogojan, koji je želio naglasiti da gimnastičarka nije morala, kao svi drugi, stajati u dućanima u redu. (…)

U stvarnosti njezina financijska situacija nije bila sjajna. Rate za popravak kuće svaki su joj mjesec odbijali od plaće i često je bila u situaciji da prodaje svoje stvari, a u vili u Ulici ružmarina zimi je spavala u kuhinji jer nije bilo grijanja za cijelu kuću. Kad je mogla, s prijateljima je bila velikodušna, a sa strancima skromna i ljubazna. Komunistički režim, koji je na gimnastičarki profitirao i financijski i politički, zauzvrat joj je ponudio kompliciran, ograničen život. I kada joj je nudio neke materijalne povlastice ili razna odličja, ona su bila zaslužena, ali nisu dorasla njezinu trudu i genijalnosti.

U komunizmu je život Nadije Comăneci morao izgledati poput linearnog crteža, obilježen konformizmom i predvidljivošću, ali je prije svega morao biti pod strogom kontrolom koja bi je prisilila na pokornost. Poput pritki dvovisinskih ruča, koje se na prvi pogled nikad ne dotiču, ali istovremeno i jedna drugu beskrajno prate, Securitate ju je pratio na tom putu sudbine, katkad u tajnosti katkad naočigled, kako bi je bez prekida nadzirao i na nju utjecao.

Nadia Comăneci: obožavana, nadzirana, zlostavljana.
– Euronews

Djevojke su jele pastu za zube navečer prije odlaska na spavanje – toliko su bile gladne. Ponekad bi razgovarale o tome da poskrivećki popiju vode iz WC spremnika jer im često nije bilo dopušteno piti vodu.
– Ryan Dunleavy, New York Post

Olaruovo istraživanje daje naslutiti da bi navodni obrazac zlostavljanja mogao sezati sve do kraja šezdesetih godina. U knjizi Nadia Comăneci i Securitate tvrdi da su čak i časnici tajne službe katkada bili šokirani onime što su vidjeli.
– Oliver Moody, The Times

Kao uvid u napetosti između Comăneci, njezinih trenera i komunističkog režima, kao i one između rumunjske i sovjetske gimnastike… knjiga Nadia Comăneci i Securitate okupira vam svu pozornost.
– Diana Georgescu, Times Literary Supplement

Uvjerljivo propitivanje javne i privatne persone Nadije Comăneci koje procjenjuje cijenu slave pod diktaturom. Istovremeno Olaruova studija prokazuje upad države u živote građana u  Ceaușescuovoj Rumunjskoj.
– Dennis Deletant, prof. emer. na Odsjeku za rumunjski jezik i književnost, Škola za slavenske i istočnoeuropske studije, University College London

Stejărel Olaru (rođen 1973.) rumunjski je povjesničar, pisac, istraživač i bivši predavač na Rumunjskoj nacionalnoj obavještajnoj akademiji. Bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost rumunjskog premijera (2006. – 2008.), državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova (2013. – 2014.) i glavni ravnatelj Instituta za istraživanje komunističkih zločina u Rumunjskoj (2005. – 2010.).

Dosad je sam ili u suautorstvu objavio više knjiga o modernoj rumunjskoj povijesti i povijesti rumunjskih tajnih službi.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.