Ljubav i more, glazba i slikarstvo, prijateljstvo i ljepota, tišina i žudnja, san i smrt… Pascal Quignard smjestio je svoju galeriju izmaštanih i povijesnih likova, glazbenika, u Europu sedamnaestoga stoljeća, izmučenu vjerskim ratovima, gladi, nasiljem i epidemijom. U središtu romana ljubavna je priča između Thullyn, virtuozne gambistice finskog podrijetla i Hattena, skladatelja i lutnjista, koji se od Cherbourga do Antwerpena, od Dunkerquea do Zeebruggea, od Oostendea do Margatea strastveno vole, lutaju, rastaju i sastaju. Zajedno sa slavnim njemačkim skladateljem, prijateljem Frobergerom, putuju i muziciraju u salonima diljem Europe, a njihove se životne priče u romanu isprepliću s onima njihovih znamenitih suvremenika kao što su skladatelji Sainte Colombe i Blancheroche, kneginja Sibylle von Württemberg, slikar Geoffroy Meaume, pjevačice Madame d'Autun i Anna Bergerotti, lutnjist Kapsberger, Athanasius Kircher i mnogi drugi. Oni su svjedoci svijeta koji se nepovratno mijenja, njihove instrumente zamjenjuju novi, baš kao što stare vrijednosti i društvena uređenja ustupaju mjesto novima. 

Pascal Quignard ovom polifonom baroknom meditacijom, čija ljepota izričaja, bogatstvo leksika i dubina uvida zadivljuju suvremenog čitatelja, pokazuje kako zaigrana erudicija sljubljena sa spisateljskom virtuoznošću pruža isti estetski doživljaj kao i vrhunska glazbena izvedba, zbog čega se i prijevod Vlatke Valentić upisuje u vrhunce hrvatske prijevodne književnosti.

Iz medija:

Pascal Quignard na vrhuncu svog umijeća istražuje tajne ljubavi i umjetničkog stvaranja.
Le Journal du Dimanche

Jedan od najljepših prikaza žene u književnosti. Pascal Quignard u ovome romanu daje nam najbolje od sebe.
Le Figaro Littéraire

Pascal Quignard (Verneuil-sur-Avre, 1948.) cijenjeni je francuski pisac, dobitnik najvećih francuskih i inozemnih nagrada. Filozofski i glazbeno obrazovan, prevodio je s grčkog i latinskog jezika, radio u izdavačkoj kući Gallimard te bio osnivač Festivala barokne opere i kazališta u Versaillesu. Od 1994. bavi se isključivo književnim radom u kojemu njegova iznimna erudicija i posvećenost stilu, odnosno jeziku, njegovoj melodioznosti i polifoniji, dolaze do punog izražaja u različitim žanrovima, od bajke i autobiografskih pripovijetki do povijesnih i suvremenih romana, fragmenata, eseja o glazbi, umjetnosti, filozofiji. U svojim djelima često tematizira osamljenost, sjećanje, čin čitanja, glazbu, ljubav, jezik, prapočetke svijeta i čovjeka, spajajući naslijeđe Europe i Istoka.

Godine 1980. objavljuje svoj prvi roman “Carus” za koji dobiva Nagradu kritičara. Roman “Wurtemberški salon” (Le Salon du Wurtemberg, 1985.) postiže velik uspjeh kod publike te doživljava nekoliko izdanja, a romanom “Sva jutra ovoga svijeta” iz 1991., prema kojem je Alain Corneau snimio istoimeni film, Quignard stječe i međunarodno priznanje. Za roman “Terasa u Rimu” dobio je 2000. Veliku nagradu za roman Francuske akademije, a žiri Nagrade Goncourt 2002. prvi put dodijelio je nagradu esejističkom djelu i to za prva tri dijela njegova ciklusa “Posljednje kraljevstvo” (Dernier Royaume), započetog 1999., koji nastavlja pisati te 2023. objavljuje dvanaesti dio. Pascal Quignard autor je više od šezdeset knjiga, prevođenih na brojne svjetske jezike.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.