Jedan je pripiti učitelj povijesti u malom zakarpatskom gradu, nakon što je upao u otvoren kanalizacijski šaht, dobio “genijalnu” ideju koja je trebala biti njegov povijesni doprinos ukrajinskom društvu – nagovorit će gradske vlasti da probiju tunel ispod granice s Mađarskom kako bi svih četrdesetak milijuna Ukrajinaca prokrijumčario u Europsku uniju. Tom idejom roman "Karbid" Andrija Ljubke, mlade ukrajinske književne zvijezde, započinje, a završit će upravo u tom tunelu, na način na koji bi čitatelj teško mogao očekivati. Naći će se u ne baš toliko izmišljenom gradu Medvjedovu junakā koji će smjelu ideju zanesenog učitelja prihvatiti zato što vjeruju u pripadnost Ukrajine toj nedostižnoj Europi, ali bit će i onih koji budući tunel vide kao priliku za još sigurniji i jednostavniji šverc cigareta, organa za transplantaciju i migranata s Istoka. Njihovo bi podzemlje zahvaljujući tunelu i doslovno moglo postati – podzemlje.

Koliko god zvučalo bizarno, priča o tunelu temelji se na istinitom događaju jer je jedan takav, s malom željeznicom u kojoj je pronađeno 2,5 milijuna prokrijumčarenih cigareta, otkriven ispod granice Slovačke i Ukrajine. Ali ono što Andrij Ljubka čini s tim nadahnućem, nadilazi granice pripovjedačke mašte i političke satire na kakvu smo navikli. Istovremeno gorak i beskrajno duhovit, hrabar kad treba raskrinkati kriminal i korupciju, a neočekivano romantičan kad njegov glavni junak shvaća da ipak voli svoju ženu, "Karbid" je jedan od onih romana koji se dugo pamte i podsjećaju nas da groteska nije tek književna izmišljotina, nego, vrlo često, i pravi, živi svijet oko nas.

Za čitatelje sa Zapada, osobito za Amerikance, Karbid je duboko poniranje u jedno od najboljih književnih djela koja su nastala u Ukrajini u posljednjih pet godina. Podsjećajući na satirična djela Kurta Vonneguta i Voltairea, odlično je polazište za one koji se tek počinju izlagati dugoj književnoj tradiciji Ukrajine. Karbid je nezaboravan, satira prožeta humorom zbog koje se u jednoj minuti glasno smijete, a već u sljedećoj preispitujete svoj smijeh nadajući se da Ljubka već radi na svom sljedećem doprinosu nedovoljno cijenjenom književnom kanonu. – Nicole Yurcaba, euromaidanpress.com

Andrij Ljubka ukrajinski je pjesnik, pisac i esejist rođen 1987. godine. List Ukrainska Pravda uvrstio je 2023. godine Ljubku na svoj popis 100 lidera Ukrajine, a institut Aspen dodijelio mu je nagradu Kyiv. Obrazovao se u vojnoj školi u Mukačevu, a diplomirao je i ukrajinsku filologiju na Sveučilištu u Užgorodu i balkanske studije na Varšavskom sveučilištu. 

Autor je zbirki poezije „Osam mjeseci šizofrenije“ (2007.), „Terorizam“ (2009.), „40 dolara uz napojnicu“ (2012.); zbirke kratkih priča „Ubojica“ (2012.), zbirke pjesama prevedenih na njemački jezik „Notaufname“ (Austrija, 2012.); zbirki eseja „Spavati sa ženama“ (2014.), „Saudade“ (2017.), „Something is Wrong with Me“ (2022.), putopisnog eseja o Balkanu „U potrazi za barbarima“ (2019.) i publicističke knjige „War from the Rear“ (2024.); zbirke kratkih priča „Soba za tugu“ (2016.); romana „Karbid“ (2015., koji je uvršten među pet najboljih knjiga po izboru BBC Ukrajine, a čiji je poljski prijevod uvršten u uži izbor za nagradu „Angelus“ 2017. godine), „Your Gaze, Cio-Cio-San“ (2018.) i „Mali ukrajinski roman“ (2020.).

Dobitnik je nagrada Debut, Kyiv Lawry, zatim nagrade zaklade Kovalev i nagrade Ševelov za najbolju ukrajinsku zbirku eseja 2017. godine. Član je ukrajinskog PEN-a. Živi u Užgorodu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.