Kako se prave stihovi?
- Nakladnik: Sandorf
- Prijevod: Ivo Alebić
- 10/2024.
- 80 str., meki uvez
- ISBN 9789533515212
- Cijena: 9.00 eur
- Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Vladimir Majakovski, jedan od najmoćnijih glasova ruske književnosti i poezije dvadesetog stoljeća u autopoetičkom eseju "Kako se prave stihovi?" analizira cijeli proces nastajanja vlastite "uspjelije" pjesme, Sergeju Jesenjinu, putem otkriva tajne tehnike spisateljskog zanata, neisforsirano autoironičan, istovremeno i smrtno revolucionarno ozbiljan te urnebesno duhovit sintetizira svoja stajališta o estetici i individualnom umjetničkom integritetu te daje neprocjenjiv uvid u detalje svog osobnog kreativnog procesa. Uz pitanja jezika i prozodije, Majakovski istražuje umjetnikov zamršeni odnos prema avangardi, romantizmu, povijesti, revoluciji i samoubojstvu.
Krvave glave Majakovskog i Jesenjina govore i suviše glasno da taj proces raspadanja jednog pogleda na svijet još uvijek traje.
Miroslav Krleža
Vladimir Majakovski, čeličnih vilica, visok metar i devedeset, rado skraćuje izraze u telegrafske kuršume. (…) Pjesnik i retoričar ulice, gradskog asfalta, često ne zazire ni od napadno humorističkoga žargona.
Tin Ujević
U svojoj je poeziji ispisivao novu ljubav novoga društva; ona je postojala, ali ujedno i nije postojala – zato što još nije bila viđena.
Viktor Šklovski
Vladimir Vladimirovič Majakovski (Bagdadi pokraj Kutaisa, 19. srpnja 1893. – Moskva, 14. travnja 1930.), ruski književnik, jedan od začetnika ruskog futurizma. Polazio je slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije;1917. primio je oduševljeno Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj pjesnički i slikarski talent; putovao u Ameriku, Meksiko i Francusku.
Pjesnički je rad započeo kao futurist, stojeći ujedno na čelu toga pokreta. Godine 1912. pojavio se "Šamar javnom ukusu", manifest ruskog futurizma, koji su potpisali: David Burljuk, Aleksandar Kručonih, Vladimir Majakovski i Viktor Hlebnjikov. Nastojao je stvoriti novu poeziju koja bi odgovarala urbanom, a zatim i revolucionarnom razdoblju povijesti. Htio je izvršiti revoluciju u pjesničkom izrazu: uvodio je u poeziju vulgarizme, žargonske riječi, namjerno grube antiestetizme, stvarao je vlastite kovanice i neologizme, služio se vrlo često igrom riječi, dotada nepoznatim metaforama, a naročito je volio hiperbole.
Nasuprot »melodioznosti« simbolista uveo je "napete" konsonantske skupine, razbio tradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvorio novi, u grafičkom slogu "stepenasti" stih, koji je posebno pogodovao njegovu najčešćem stavu - govornika i »estradnog« pjesnika koji se izravno obraća čitatelju i auditoriju.
Tip poezije što ga je stvorio odveo ga je izravno na revolucionarnu tribinu, estradu, miting. Započeo je s eksperimentalnom futurističkom lirikom, a onda stvorio velike lirske poeme, pretežno su monološkog tipa: "Oblak u hlačama" (Oblako v štanah, 1915), "Flauta-kičma" (Flejta-pozvonočnik, 1915), "Rat i mir" {Vojna i mir, 1916), "Čovjek" (Čelovek, 1917)..
Stavivši poeziju svjesno u službu revolucije i podređujući je zadacima propagande i agitacije, Majakovski piše agitacione pjesme ("Lijevi marš" - "Levyj marš", 1918), scensko djelo na temu revolucije s biblijskim motivima "Misterij Buffo" (Misterija Buff, 1918), veliku poemu o borbi dvaju svjetova - kapitalističkog i socijalističkog – "150 000 000". Ta se djela odlikuju hiperboličnošću, apstraktnošću i simboličkim oblikovanjem karaktera i shematičnošću u pristupanju povijesnim zbivanjima: nalikuju na velike plakate.
Pisao je i dramolete za Studio, kazališne satire, no kao najbolji satiričar pokazuje se u "Stjenici" (u kojoj ismijava radnika-malograđanina) i "Hladnom tušu", gdje se narugao sovjetskoj birokraciji. Smatrao je svaki književni oblik jednako vrijednim, pa i plakate za sovjetska poduzeća i novinske pjesme - feljtone o dolasku nove civilizacije. Međutim, svojom osobnom žrtvom, među prvima je upozorio na neostvarljivost ideje o civilizaciji po Staljinovu modelu.
Život je završio samoubojstvom (koje je otprije bilo jedan od motiva njegove poezije).
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.