Ono što je bitno u ovome romanu jest liječenje. Liječenje drugoga, posredno i sebe. To je i roman o ljubavi koja se aktivira slučajno i nema smisao društvene perspektive, nigdje drugdje osim u širokom prostoru osjećaja putem kojih se izlazi iz sebe.

Protagonist ovoga romana vraća se iz inozemstva, zasićen digitalnim svijetom i biznisom kojim se uspješno bavio, upropašten uglavnom po svojoj autodestruktivnoj volji, vraća se u Panoniju, groblje takvih junaka od romantičnog realizma do balaševićevskih boema, svih tih nositelja ćeifa i muške stigme, no tu se on, Zrinušićev junak – u povratku – nekako okreće. Slučajno, jer krene brinuti za životinju iz svog okoliša. Slučajno ili ne, on postaje sasvim drugačiji junak.

Ali u književnosti ne postoji puki slučaj. Ovo je razgradnja jednog tipa stigme i jedna, na koncu, jednostavna priča. Junak romana "FIP" naprosto u povratku stječe prijatelja, mačka iz vrta kuće koju je iznajmio, i pokušava ga izliječiti od bolesti za koju su mu rekli da je neizlječiva. 

Ova priča ima logiku bolnog uskrsnuća, a u njoj Zrinušić startno preuzima i zatim naglo mijenja naslijeđene koordinate panonskih junaka. Čitateljici i čitatelju koji o navedenome i ne moraju voditi računa, ovaj će roman biti iskustvo drame, za koju nekako znamo, vidimo, da nije izmišljena.  

Ivan Zrinušić autor je šest knjiga poezije objavljenih kod primarno glazbenog, underground izdavača "Slušaj najglasnije". Objavio je romane "Ljepše izdaleka" (Sandorf 2021.) i "FIP" (Sandorf 2024.)

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.