„William Shakespeare je politička lektira. U prosincu 1977. njegova su djela prokrijumčarena u zatvor Robben Island u kojem su se nalazili borci protiv apartheida, te su dospjela i do Nelsona Mandele koji je u Juliju Cezaru označio svojim imenom ulomak o hrabrosti i smrti: Cowards die many times. Djelo intrigira suvremenost, te su i redatelji skloni poigravanju s prostorom i vremenom, tako je Orson Welles smjestio svog Caesara u Mussolinijev fašistički Rim. A u Fellinijevu filmu Roma kultna politička izdaja ironizirana je brojnošću Cezarovih statua. I kazališni kritičar Charles McNulty razigrano propituje što nas Shakespeare može podučiti o Donaldu Trumpu.

(…) Izdaja se poput zaraze širi s jednog Shakespeareovog komada na drugi. Negdje se dogodila prije početka drame te je pokretačem tragedije. Ponegdje ih ima toliko da ih je komplicirano pobrojati. A ponekad je prisutna tek za komedijašku zabavu publike. Može li je se ikada zaustaviti? Izdajnik nikad to ne prestaje biti. Jedan Aufidije će uvijek naći opravdanje za likvidaciju novog prijatelja Koriolana. Odanost nosi u svome srcu izdaju. Na političkoj tržnici, moć i ambicija su nadahnuće za krhku moralnost. Malo laskanja izvrstan je začin. Hamlet podsjeća: … one may smile, and smile and be a villain.“

Inženjer Aleksej Nilič Kirilov u romanu F. M. Dostojevskog "Bjesovi" razlaže motive koji mogu nagnati čovjeka da počini samoubojstvo. Štoviše, on tvrdi da će onaj tko sebi svojevoljno oduzme život, bez zaziranja od boli ili onostranog, čovječanstvu dati putokaz kako nadići strah i osloboditi se želje za osmišljavanjem Boga. U ovoj intrigantnoj zbirci eseja Ljiljana Filipović Kirilovljevom metodom iščitava veličanstveni opus Williama Shakespearea i nudi uvid u drugačiju vrstu heroizma.

Knjiga Ljiljane Filipović poigrava se idejom mogućnosti da se raskrinka trenutak obrata u potrazi za istinom žudnje, da se razmotri preokret kao uvjet u radu mišljenja koje neumorno priziva entitet iz njegova koda. (…) Posebna vrlina postupka Ljiljane Filipović prividna je jednostavnost pažljivo odabranih književnih, filmskih, (trans)medijskih primjera, kao i trenutaka preokreta u životima egzemplarnih figura kulturne povijesti.

- iz recenzije Sibile Petlevski

Ljiljana Filipović rođena je u Zagrebu gdje je magistrirala, doktorirala i habilitirala na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta. Autorica je studija "Filozofija i antipsihijatrija" Ronalda D. Lainga (Zagreb, Filozofska istraživanja, 1990.), "Nesvjesno u filozofiji" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 1997.), "Javne samoće" (Zagreb,- Izdanja Antibarbarus/Tvrđa 2006.), "Prazne tvornice" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 2008.), "Scenariji kože" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 2012.), romana "Nevidljivi pas" (Novi Sad, Dnevnik 1985.), "Sokol u šusteraju" (Zagreb, Ženska infoteka 2001.), "Nestali ljudi" (Profil, 2007.) te desetak radiodrama.

Koautorica je u nizu djela. Objavljuje radove u hrvatskim i inozemnim časopisima koji se tematski bave objašnjenjem kulturoloških fenomena interakcijom filozofije i psihoanalize te je taj interes vodi i prijevodima djela s tog područja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.