«Javne samoće» zbirka je ogleda dr.sc. Ljiljane Filipović, koja nastoje razotkriti kako je u interakciji filozofije, politike, psihoanalize i drame, psihoanalitička konstrukcija povezana s problemima dramaturgije i suvremenog života, te kako drama može pomoći u sagledavanja problema političkog konflikta. Radi se i o pokušaju da se odgovori na pitanja: što ili koga teatar hitno zahtijeva da bi se izbjeglo ponavljanje destruktivnih dijelova povijesti?

Knjiga se sastoji od dvadeset eseja koji u literarnoj formi s filozofsko- psihoanalitičke pozicije razgrađuju kulturalne fenomene otkrivajući ih kao teatar nesvjesnog poput peep showa, liječničkih serijala, zluradosti, javnih ispovjednih formi, bestesellera, vampira, protjerivanja, paranoje, nasilja, krivnje, seksualnosti kao provokacije, kraja obitelji, raspada kolektivnog itd., te kako ih se može iščitavati iz klasičih djela kao što su Edip, Antigona, Elektra Hamlet, Lear, Macbeth i dr.

Silna uporaba riječ teatar gotovo s podsmjehom potvrđuje da je cijeli svijet pozornica. Lingvistička teatralizacija samog pojma dovela ga je u područje patetičnog. Naslov knjige «Javne samoće», prema autoričinim riječima iz uvoda, mišljen je prije svega ironično.

Ovom se knjigom suvremena hrvatska esejistika obogaćuje originalnim prilozima kritičke analize rubnih fenomena na granici psihoanalize, filozofije, kulturalne teorije i dramatologije.

Ljiljana Filipović autorica je knjiga «Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga», Zagreb, Filozofska istraživanja, 1990., «Nevidljivi pas», Novi Sad, Dnevnik 1985., «Nesvjesno u filozofiji», Zagreb, Izdanja Antibarbarus 1997., «Sokol u šusteraju», Zagreb, Ženska infoteka 2001., te koautorica u djelima, «Psychotherapie und Psychoanalyse in Osteuropa», Uchtspringe, Sigmund-Freud-Zentrum 2003., «The Couch and the Silver Screen», Hove & New York, Brunner-Routledge 2003., «Ambivalenz des Fin de siecle: Wien-Zagreb», Wien, Bohlau 1998., «Kollektive Kreativitat/Collective Creativity», Kassel 2005., «Maske und Kothurn», Wien, Bohlau 2006. i dr.

Ljiljana Filipović rođena je u Zagrebu gdje je magistrirala, doktorirala i habilitirala na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta. Autorica je studija "Filozofija i antipsihijatrija" Ronalda D. Lainga (Zagreb, Filozofska istraživanja, 1990.), "Nesvjesno u filozofiji" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 1997.), "Javne samoće" (Zagreb,- Izdanja Antibarbarus/Tvrđa 2006.), "Prazne tvornice" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 2008.), "Scenariji kože" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 2012.), romana "Nevidljivi pas" (Novi Sad, Dnevnik 1985.), "Sokol u šusteraju" (Zagreb, Ženska infoteka 2001.), "Nestali ljudi" (Profil, 2007.) te desetak radiodrama.

Koautorica je u nizu djela. Objavljuje radove u hrvatskim i inozemnim časopisima koji se tematski bave objašnjenjem kulturoloških fenomena interakcijom filozofije i psihoanalize te je taj interes vodi i prijevodima djela s tog područja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.