Roman «Nestali ljudi» pripovijest je o arhivaru iz policijske stanice u Ðorđićevoj ulici koji dane provodi pišući romane. Svi njegovi likovi nestaju. Nakon uspješnog razrješenja, sretnog svršetka, jer zbog toga je, ponekad mu se činilo, i pisao romane, učinio bi da nestanu. Bojao se nastaviti gledati kako žive nakon određenog im sretnog kraja.

Posao mu je bio arhiviranje slučajeva nestalih ljudi te je sâm svoj odjel nazvao “Nestali ljudi”. Imao je dvije opsesije – arhivarsku brigu o fasciklima s nestalim ljudima od 8 do 16 sati te brzi povratak kući i pisanje romana.

Nestali iz njegovih pripovijesti nisu imali nikakve veze sa sudbinama iz policijskih fascikala. Povezivala ih je samo njegova odanost temi. Ipak jednog dana odlučuje pokušati istražiti gdje je nestao barem jedan od ljudi iz fascikala. Ne samo rekonstruirati, kao pripovijest u romanu, nego ga uistinu naći. Početak potrage urušava njegov mirni život, ali sve ga više približava samome sebi otkrivajući u traženom svojega dvojnika.

Roman je pun duhovitih zapleta i epizoda i poigrava se patetikom, a mnoga mjesta i kavane, koja su u romanu smještena u Zagrebu, stvarna su mjesta iz različitih europskih gradova. Kavana Crveni anđeo uistinu postoji u Beču, u dijelu grada koji se zove Bermudski trokut.

***

Ljiljana Filipović rođena je u Zagrebu gdje je magistrirala, doktorirala i habilitirala na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta. Autorica je studija «Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga» (Zagreb 1990.), «Nesvjesno u filozofiji», (Zagreb, 1997.), romanâ «Nevidljivi pas» (Novi Sad, 1985.) i «Sokol u šusteraju» (Zagreb, 2001.) te desetak radiodrama. Objavljuje radove koji se tematski bave objašnjenjem kulturoloških fenomena interakcijom filozofije i psihoanalize. Koautorica je u djelima: «The Couch and the Silver Screen» (Routledge, 2003.), «Psychotherapie und Psychoanalyse in Osteuropa» (Uchtspringe, 2003.), «Ambivalenz des Fin de sičcle: Wien-Zagreb» (Boechlau, Wien, 1998.), «Fin de Siécle Zagreb-Beč» (Zagreb,1997.), «Kollektive Kreativität/Collective Creativity» (Kassel, 2005.).
Urednica je na Trećem programu Hrvatskog radija, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predaje kolegij Psihoanaliza dramskog teksta.

Ljiljana Filipović rođena je u Zagrebu gdje je magistrirala, doktorirala i habilitirala na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta. Autorica je studija "Filozofija i antipsihijatrija" Ronalda D. Lainga (Zagreb, Filozofska istraživanja, 1990.), "Nesvjesno u filozofiji" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 1997.), "Javne samoće" (Zagreb,- Izdanja Antibarbarus/Tvrđa 2006.), "Prazne tvornice" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 2008.), "Scenariji kože" (Zagreb, Izdanja Antibarbarus 2012.), romana "Nevidljivi pas" (Novi Sad, Dnevnik 1985.), "Sokol u šusteraju" (Zagreb, Ženska infoteka 2001.), "Nestali ljudi" (Profil, 2007.) te desetak radiodrama.

Koautorica je u nizu djela. Objavljuje radove u hrvatskim i inozemnim časopisima koji se tematski bave objašnjenjem kulturoloških fenomena interakcijom filozofije i psihoanalize te je taj interes vodi i prijevodima djela s tog područja.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.