Knjiga "Do posljednjeg zbora" iscrpna je biografija dirigenta Vladimira Kranjčevića (1936.-2020.) koja je nastajala pet godina. Autor Saša Drach napisao je knjigu koja se temelji na nizu dugih razgovora s maestrom u njegovu domu i pomnom istraživanju maestrova života, vremena i djela. Knjige, novinski članci, televizijske i radijske emisije, arhivi i brojni susreti s njegovim učenicima, studentima, kolegama muzičarima i prijateljima, sve su to bili izvori, kako se to u nakladničkom svijetu danas naziva, za definitivnu biografiju jednog glazbenika. Kad bi jedna takva, definitivna biografija uopće bila moguća.

Nije ovo, međutim, tek vješto i detaljno napisana saga o dugom i raznovrsnom Kranjčevićevom djelovanju, pa stoga zanimljiva prije svega onima koji su ga poznavali ili su naprosto ljubitelji glazbe. Naime, da bi se Kranjčevića razumjelo, valjalo je nešto reći i o vremenu u kojem je on stvarao. Čuvajući se elitističkog pristupa, ova je opsežna knjiga dala ravnopravno mjesto lokalnim zaljubljenicima u glazbu i velikim zvijezdama vremena (kao što su Karajan i Ivo Pogorelić, Matačić i Milan Horvat, Ruža Pospiš Baldani i Dunja Vejzović, Melita Lorković i Oskar Danon), partijskim i stranačkim birokratima iz provincije i moćnim ljudima iz zemlje i svijeta (od Ste- pinca i pape Ivana Pavla II., španjolske kraljice Sofije i Grace Kelly, Kim Il-sunga i Tita do Franje Tuđmana i Ive Sanadera), a svoje su mjesto tu našli i glazbeni kritičari koji za maestra nisu uvijek imali razumijevanja.

Opisuju se nastupi u socijalističkim tvorničkim halama i zabačenim mjestima, ali i muziciranje po katedralama i prestižnim dvoranama glazbenih metropola (Musikverein u Beču, Grand Amphithéâtre de la Sorbonne u Parizu, Opéra de Monte-Carlo, Teatro La Fenice di Venezia, beogradski Sava centar i Kolarac, zagrebački Hrvatski glazbeni zavod, HNK i Vatroslav Lisinski). Ovo nije samo zanimljiva biografija jednog osebujnog i agilnog glazbenika, profesora i dirigenta, temeljena prije svega na njegovim razmišljanjima i sjećanjima. Ovo je široka freska jednog doba, političkih i društvenih prilika, burnih vremena u kojima se Kranjčević vješto i okretno snalazio, razdoblja u kojem je ostavio snažan trag, razvijajući pedagoški i menadžerski potencijal, baš kao i svoj umjetnički credo.

Iza Vladimira Kranjčevića ostale su tisuće njegovih đaka, amatera i profesionalaca, pjevača i instrumentalista, pedagoga i dirigenata, zaljubljenika u glazbu. Ostali su svi oni kojima je maestro nastojao prenijeti ljubav prema glazbi kao svoj konačni duhovni poriv.

Ova knjiga napisana je za sve njih.

Ova knjiga monografskog značaja od prvih stranica osvaja ne samo pitkim i dinamičnim stilom kojim komunicira s čitateljem nego i širinom pogleda kojim prati život dirigenta i pedagoga Vladimira Kranjčevića. A na tom su životnom obzoru brojni ljudi i događaji koji su obilježili život ovog umjetnika i ostavili velik trag u hrvatskoj umjetničkoj, društvenoj i političkoj stvarnosti. Autor s velikim razumijevanjem konteksta prikazuje lik Vladimira Kranjčevića, opisujući brojna zbivanja iz kojih ovaj umjetnik izranja kao jedna od najistaknutijih hrvatskih osobnosti druge polovice 20. i početka 21. stoljeća. Zahvaljujući autoru i njegovom poznavanju teme knjiga se čita gotovo u jednom dahu dok zanimljivo pripovijeda o jednom životu i vremenu.

Erika Krpan

Vladimir Kranjčević bio je u Zagrebu jedan od posljednjih ljudi s aurom njegova autentičnog građanina. Premda je pripadao obitelji koja se u grad doselila tridesetih godina prošloga stoljeća nastanivši se na tadašnjem novom gradskom obodu duž Zvonimirove ulice, bio je u ova posljednja doba novog tisućljeća idealtipski stari Zagrepčanin. Saša Drach je u razgovorima s njim u isto vrijeme sastavljao knjigu Kranjčevićeva života i jednu od najdragocjenijih malih povijesti Zagreba uopće. Ovo je knjiga o glazbi i o životu, o transformacijama jedne zajednice pred kraj dvadesetog stoljeća, ali, na neki vrlo neobičan način, i knjiga o načinima funkcioniranja hrvatskog društva u različita vremena. Kranjčević je kao klasični starovremenski zborovođa (a ne samo dirigent, glazbenik ili pedagog) bio onaj koji je vladao svakodnevicama svojih zborista, a pritom je bio majstor anegdote i detalja u razgovoru, koji je u Drachu našao najboljeg mogućeg sugovornika. Onog koji je umio ispričati povijest kuće i stana na četvrtom katu s ugla Nodilove ulice, i koji je bio svjestan kulturološke i emocionalne vrijednosti Planićeva ormara. Kranjčević bi vjerojatno bio ganut ovom knjigom, ali možda je i bolje što je to ganuće prepušteno budućim čitateljima. Oni su, zahvaljujući ovoj knjizi, kustosi Kranjčevićeva života i svijeta.

Miljenko Jergović

Saša Drach (1961.), zagrebački antikvar, novinar i prevoditelj. Radio kao knjižar, književni i novinski urednik, a za novine i časopise piše o knjigama, filmu, fotografiji i jazzu. Preveo je četrdesetak knjiga, a od 2017. surađuje u emisiji Svijet jazza, na Trećem televizijskom programu HRT-a.

Godine 2012. objavio "Dnevnik bez reda", svojevrsni tumač svakodnevice iz pera najraznovrsnijih umjetnika, vojnika, pustolova, a 2016. objavio je knjigu "Priče o jazzu i drugi zapisi", izvanserijsku zbirku tekstova o susretima s jazz glazbenicima i tekstova posve osobne tematike. Priredio je i knjigu "Svijet jazza : Od Adorna do Johna Zorna" (2018.), jedinstvenu antologiju tekstova o jazzu iz pera samih jazz glazbenika i/ili teoretičara.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.