I više od dokumenta o povijesti pokreta otpora u okupiranom Zagrebu (1941. - 1945.), knjiga memoarskih zapisa "Zagreb se bori" Slave Ogrizović, prvi put objavljena 1977., potresno je svjedočanstvo o svakodnevici ljudi koji pokušavaju preživjeti u surovim vremenima.

„Bio je 2. srpnja 1943. Dan je bio sparan i vruć.

   Bilo je već oko pola četiri poslije podne, a Grizi se još nije vratio kući. Bila sam silno uzrujana. I kad sam već očajavala, začujem kako se otključavaju ulazna vrata. Potrčali smo jedno prema drugome i zagrlili se. On je rekao:

   'Danas predajem jednu dužnost pa ću imati više vremena. Ali sada odmah idem. Vratit ću se za pola sata.'

   Na brzinu je poručao, površno me poljubio i otrčao.

   Vratila sam se sa svih svojih sastanaka, a Grizija još nije bilo. Ponovno sam se uzbuđivala, u meni se nešto lomilo.

   Vrijeme je polako prolazilo, Grizi se nije vraćao...

   Oko deset sati navečer trgnula me glasna zvonjava na vratima.

   Bila su tri agenta. Došli su u stan prof. Bogdana Ogrizovića izvršiti premetačinu...

   Uhapšen... Više se neće vratiti... Bol me razdirala...

   Od agenata nisam ništa mogla saznati. Nisam znala gdje je. Drugo jutro sam telefonirala u ured da je Grizi uhapšen i da neću doći. Poručili su mi da imam neograničeni dopust, nije potrebno da dolazim. Kolege će preuzeti i moj posao.

   Telefonirala sam i mojoj sestri Cenki neka javi po vezi da je uhapšen 'drug Čupavi'. Bio je to Grizijev ilegalni nadimak početkom rata. Tada još nisam znala da mu je sada nadimak 'drug Martin'.

   Tek treći dan saznala sam da je u Petrinjskoj ulici.

   Tri tjedna trajalo je ispitivanje, tri tjedna se nije moglo ništa poduzeti. No kako nije ni pod najstrašnijim mukama ništa priznao niti bilo koga odao, prebačen je u kaznionicu na Savskoj cesti. Tada sam dobila dozvolu da mu donosim hranu.“

(Ulomak iz poglavlja Neznani junak)

Slava Ogrizović (Zvornik, 1907. – Zagreb, 1976.) hrvatska novinarka, urednica, književnica i aktivistica. 

Rano se uključila u radnički pokret. Bila je suosnivačica Antifašističkog fronta žena Hrvatske, predsjednica Društva za prosvjetu žene te članica Društva hrvatskih književnica. Zalagala se za humano društvo jednakih prava i mogućnosti.

Članicom KP-a postala je 1940. Nakon što su 1943. vlasti NDH bez suđenja objesile njezina supruga Bogdana Ogrizovića – sina književnika Milana Ogrizovića - odlazi u partizane.

Nakon rata radila je kao novinarka i urednica na Radio Zagrebu, a kao direktorica u Novinskom izdavačkom poduzeću (NIP-u) zaslužna je za to da su romani Marije Jurić Zagorke prvi put tiskani u obliku knjiga.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.