«Neki ljudi i neki događaji u ovoj priči su izmišljeni. Druge ličnosti bi mogle biti stvarne, stvarne su i smrti, samo se nekom čudnom konstelacijom jedan dio Bosne preselio u Francusku. Neki bi mogli biti rodjeni u Modriči, drugi u Beču, Bruxellesu ili Parizu... Grad je Narseille, kojeg naravno nema, no koji je mogao postojati u nekoj drugoj stvarnosti; u nekoj arhitektonskoj sumnji negdje između Sarajeva, Dubrovnika i stvarnog Marseillea. Zbir sjenki je svugdje isti. Zemljopis je nebitan, historija nije učiteljica života a literatura je nedovoljna i slaba. Jedino su još ofucane parabole moguće da bi se pisalo o zemlji koje više nema».

Ovako Velibor Čolić započinje svoj kratki roman „Kod Alberta“, kojim se, nakon desetogodišnjeg objavljivanja na francuskom jeziku, najekstravagantniji pisac generacije osamdesetih vraća tamo gdje je 1987. započeo, naime u hrvatski jezik i književnost.

„Kod Alberta“ fantazmagorična je priča o opkoljenom gradu i ljudima koji su se u njemu tih dana zatekli, svojevrsnom međunarodnom skupu picara i probisvijeta s kraja 20. stoljeća. Wolk, Swan, Ezekhiel, Leo Banana, Lilly Fellini, Jules Coyote, Lio Kinez zvani Pas, Faruk Duša, Linda Lovelace, Tony Zappa & Maradona, samo su neki od dvadesetak likova kroz čije brze biografije s nizom osobnih detalja, sugestivnim, poetskim stilom, Čolić pripovijeda univerzalnu priču o onoj sivoj zoni gdje se dodiruju Dobro i Zlo, a koja je od 1990. do 1996. bila itekako aktualna u Hrvatskoj i BiH.

Svojim ratnim pričama Čolić, jedno vrijeme i sam - u uniformi HVO-a - izravni sudionik rata, u Francuskoj je privukao veliku pozornost kritike i najšire čitateljske publike. Njegova zbirka priča «Bosanci» doživjela je nekoliko izdanja, a potom je odbio zahtijev izdavača da napiše još jednu knjigu s ratnom tematikom, s obrazloženjem da on piše isključivo ono što osjeća da mora napisati. Ovim kratkim romanom, napisanim na hrvatskom jeziku, Čolić se, srećom po literaturu, vratio temi rata, na način na koji to još nismo vidjeli u hrvatskoj književnosti.

Velibor Čolić (1964.), profesionalni pisac i novinar rođen je u Bosni i Hercegovini, studirao je u Zagrebu, a od 1992. živi i radi u Francuskoj, kamo je prebjegao nakon što je, tijekom rata, napustio redove HVO-a. Krajem osamdesetih, objavljivao je u časopisima Oko (Zagreb), Lica (Sarajevo), Naši dani (Sarajevo), Polja (Novi Sad), Quorum (Zagreb) i Polet (Zagreb). U Zagrebu je objavio knjige "Madrid, Granada ili bilo koji drugi grad" (roman, Quorum, Zagreb, 1987.), "Odricanje svetog Petra" (priče, Quorum, Zagreb, 1990.), "Kod Alberta" (roman, Naklada Ljevak, 2006.), "Mother Funker" (roman, Naklada Ljevak, 2009.), "Egzil za početnike" (Vuković & Runjić, 2018.), "Emigrantska mantra" (Meandarmedia, 2021.).

U izbjeglištvu u Francuskoj, bez prethodnog objavljivanja na materinskom jeziku, prevedena su mu na francuski (prevoditeljica Mireille Robin) i objavljena sljedeća vrlo zapažena djela: "Les Bosniaques", "Chronique des oublies", romani "La vie fantasmagoriquement brève et étrange d"Amadeo Modigliani", "Mother Funker", "Les ténèbres denses de la mémoire" i "Perdido". Posljednjih godina piše na francuskom i objavljuje romane "Archanges" (Editions Gaïa, 2007.) i "Jésus et Tito" (Editions Gaïa, 2010.), da bi potom prešao u jednu od najprestižnijih francuskih izdavačkih kuća – Gallimard, koja mu objavljuje "Sarajevo Omnibus" (2012.), "Ederlezi – Comédie pessimiste" (2014.) i "Egzil za početnike: Kako uspjeti u izbjeglištvu u trideset pet lekcija" (2016.).

"Egzil za početnike" dosad je objavljen u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Španjolskoj, a osim hrvatskog, spremaju se i slovensko i tursko izdanje. Godine 2014. prima nagradu Francuske akademije Prix du Rayonnement de la langue et de la littérature française za cjelokupni književni opus.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.