Kraljićevi stihovi svojevrstan su dijalog svjetova i vremena koji jedino pjesma može izreći, bivajući često mjesto gdje se objedinjuje krhotina trenutka u slici vječnosti. Pjesnik koji radi u 'dosluhu s prirodom' i njenim ciklusima, u stalnosti promjene vjetrova, boja kopna i mora, u ponavljanju opadanja lišća, kiša, nevera i maestrala, mogao je posegnuti za pasatističkom, melankoličnom poetikom koja mediteranski ugođaj koristi kao svojevrsno zasićenje 'viškom ljepote' i spoznaje kako je tek prolazni gost u tom obnavljajućem rasporedu užitaka. U nizu pjesama koje naizgled nastaju kao melankolična inventura postojećeg reda stvari, pjesnik pronalazi njezinu posebnost, novinu koju će pjesma koristiti kao 'unutarnje oko' kojim bilježi onaj višak što obnavlja znatiželju za značenjem.

Knjiga "Punta od erta" složena je, uvjetno rečeno, kao sustav zrcala, a istina nastajućih pjesama je u njihovoj zrcalnoj slici u kojoj se ogledaju: nudeći izvornost jezika, one stvaraju vlastitu sliku fragmentirana svijeta, objedinjujući eros lirskog pripovjedača neprestano se ogleda u strahu od prolaznosti, obilazeći oko smrti nudi se zrcalo vječnog života u sjećanju živih. Kraljićeva pjesma je stalno obnavljanje stvaranja i umiranja, skriveno iza stihova koji, neprestano potvrđujući svijet i život, skrivaju njegov nestanak. (Iz pogovora Branimira Bošnjaka)

Nikola Kraljić (1930.) pjesnik je koji je "poludio od riba", kako je to u naslovu jedne od svojih pjesničkih zbirki sam zaključio. Zasigurno ne samo zato što je rođen na otoku Krku, u Omišlju. Autor je petnaestak zbirki stihova, među kojima su "Žedno more" (1973.), "Barka puna vode" (1980.), "Sedmi val" (1993.). Pjesnik je čakavskoga i štokavskoga izričaja, koji se ne ustručava postavljati pitanja filozofske prirode, poput onih o poimanju vremena i prostora.
 
Kraljić modernistički ispituje mogućnosti iskaza, pa na tragu tzv. vizualne poezije stihovima oblikuje grafički. Ili razdjeljuje stihove na slogove i glasove, dobivajući bogatije književne učinke. Prelazeći književne granice, Kraljić je na Kvarneru susreo i japansku kulturu, pišući čakavski haiku. Godine 1995. tiskane su mu Izabrane pjesme. Međunarodni biografski institut Cambridge 1991. i Američki biografski institut North Caroline 1992. nominirali su tog pjesnika i psihologa za "čovjeka godine" i uvrstili ga u knjigu "Who is who".

( bibliografski podaci preuzeti su iz brošure Kvarnerski baštinski vremeplov / Lica kulturnog identiteta )


Nikola Kraljić (zajedno s Evelinom Rudan) dobitnik je i književne nagrade Drago Gervais za 2007. godinu, a nagradu je dobio u kategoriji za najbolje objavljeno književno djelo na čakavštini (riječ je o zbirci pjesama "Usamljeni veslač", objavljenoj 2005. godine). U obrazloženju se ističe da su zbirke Kraljićevih pjesama ponajbolja hrvatska ostvarenja u posljednjih četrdeset godina.

"Motivi su mi more, veselje, tuga i zanos lijepim ženama. Ja vam pišem od listopada do travnja, a nakon toga odlazim na more, i na svojoj barci lovim ribe." ( N. Kraljić )

Nikola Kraljić rođen je 29.11.1930. u Omišlju, na Krku, a preminuo 30.10.2015. u Rijeci. Osnovnu školu završio je u Omišlju, a gimnaziju u Krku i Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i psihologiju. Počeo je pisati još u gimnaziji, a objavljivati tek 1964. godine, najprije u časopisima. Piše na književnoj štokavici i na čakavici, kojoj je dao velik jezični doprinos.  

Već prva zbirka pjesama, Vrime, (Biblioteka Dometi, Rijeka, 1972.) predstavlja ga kao zrelog pjesnika, s profiliranom vlastitom poetikom. Do danas Kraljić je objavio preko 40 knjiga poezije i poetske proze, izbora iz pjesničkog opusa, neke i u prijevodu na talijanski, engleski i njemački jezik, te " Sabrane pjesme".

Zastupljen je u više antologija. Bavio se i prevođenjem s engleskog i talijanskog, mahom poezije, ali i tekstova s područja kulture, umjetnosti, psihologije i filozofije te kritikom i recenzijama. Redovito je objavljivao u književnim časopisima, a neke je i uređivao (Riječka revija, Književna Rijeka). Uredio i za tisak pripremio više knjiga drugih autora, uglavnom poezije. 

Bio je član je Društva hrvatskih književnika, ogranak Rijeka, čiji je bio suosnivač i višegodišnji predsjednik, zatim Društva hrvatskih filozofa te Društva hrvatskih psihologa (dobitnik Nagrade Ramiro Bujas za dostignuća na polju psihologije, kojoj je posveti svoj profesionalni radni vijek).


Za svoj doprinos hrvatskom recentnom pjesništvu primio je niz nagrada i priznanja: regionalna Nagrada Drago Gervais (pet puta), Godišnja nagrada Grada Rijeke (1995., za izuzetan doprinos hrvatskoj književnosti), Godišnja nagrada Općine Omišalj (2006. za knjigu poetske proze "Moj prijatelj Oton - sjećanja"), Nagrada Kaliope književnih stvaralaca otoka Krka (2007.), državna Književna nagrada Drago Gervais (2007., za zbirku "Usamljeni veslač" i ukupan doprinos hrvatskoj poeziji na čakavici) i Nagrade Općine Omišalj za životno djelo za iznimna postignuća u književnosti 2012.

O Kraljiću redatelj Zoran Krema snimio je 2009. polsatni biografski dokumentarni film po naslovom "Če sem sem, ma beloga tovara ne zovem moro".

Živio je, radio i djelovao u Rijeci i rodnom Omišlju.

 

BIBLIOGRAFIJA

– Vrime, Dometi, Rijeka, 1972.
– Žedno more, Riječko književno i naučno društvo, Rijeka, 1973.
– U plimi vjetra, RKND, Rijeka, 1973.
– Put košćere, RKND, Rijeka, 1974.
– Hod, Čakavska scena, Rijeka, 1976.
– Čakavski haiku, Društvo prijatelja mora, Rijeka, 1977.
– Barka puna vode, Čakavska scena, Rijeka, 1980.
– Poludio od riba, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1982.
– Ogni giorno il tempo (Poesie scelte e tradotte da Giacomo Scotti), Cooped La Sfinge, Napulj, 1983.
– Dinarida, ICR, Rijeka, 1984.
– Trag, ICR, Rijeka, 1985.
– Ćapivanje kanta, ICR, Rijeka, 1987.
– Poruka, IRO Otokar Keršovani, Opatija-Rijeka, 1988.
– Duša morda z burum leti do mora, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1993.
– Sedmi val, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1993.
– Salon Kijec, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1994.
– Ja meštar / Io mastro, (dvojezično, izbor u prijevodu Laure Marchig), Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1994.
– Plovuća sidra, Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1994.
– Izabrane pjesme, RINAZ, Rijeka, 1995.
– Pisme nadjene, RINAZ, Rijeka, 1996.
– Bog rožice, RINAZ, Rijeka, 1997.
– Pikarske pjesme o Ani i Bartulu, RINAZ, Rijeka, 1998.
– Prst u moru, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1999.
– Versi od mnozijeh milosti, RINAZ, Rijeka, 2000.
– Simulakrum, Adamić, Rijeka, 2000.
– Kaškino zobo, Vitagraf i DKH, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2001.
– Vodotoč, DKH, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2002.
– Za sjevernim vjetrom / With the North Wind toward the Sea, Naklada LUKOM, Zagreb, 2003. (dvojezično, izbor i prijevod na engleski: Roman Karlović)
– Luđak na Timoru, Naklada LUKOM, Zagreb, 2004.
– Usamljeni veslač, Naklada LUKOM, Zagreb, 2005.
– Moj prijatelj Oton - sjećanja, Naklada LUKOM, Zagreb, 2006.
– Sabrane pjesme, RINAZ, Rijeka 2007.
– Krinka, Naklada LUKOM, Zagreb, 2007.
– Punta od erta, Naklada LUKOM, Zagreb, 2008.
– Sohi, Naklada LUKOM, Zagreb, 2009.
– Vega, Naklada LUKOM, Zagreb, 2010.
– Na nebu se ne prlja rublje / In cielo la biancheria non si sporca, DHK, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2011. (dvojezično, izbor i prijevod na talijanski: Giacomo Scotti)
– Oblak u moru, Naklada LUKOM, Zagreb, 2011.
– Barka na vezu, Naklada LUKOM, Zagreb, 2012.
– Umnažam, Naklada LUKOM, Zagreb, 2013.
– Oleandar, Naklada LUKOM, Zagreb, 2014.
– Oaza, Naklada LUKOM, Zagreb, 2015.
– Oči modrog mora - iz ostavštine, Naklada LUKOM, Zagreb, 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.