Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Nikola Kraljić

Sohi

  • Nakladnik: Naklada Lukom
  • 08/2009.
  • 120 str., meki uvez s ovitkom
  • ISBN 9789536337804
  • Cijena: 120.00 kn
  • Cijene knjiga samo su informativnog karaktera. Knjige potražite u knjižarama ili u knjižnicama.
Nova zbirka pjesama barda čakavsko-štokavske recentne poezije Nikole Kraljića sadrži 46 novih Kraljićevih pjesama, složenih u dva ciklusa, "Sohi" (sohi su ljestve koso položene nad morem s kojih se osmatra ulazi li u mrežu tunaru jato tuna)i "Lukići" (lukići je naziv za mlade tune teške između 5 i 15 kg, koje se smatra ponajboljim primjercima za jelo).

Iako već na pragu osmog desetljeća (rođen 1930.), doajen i modernizator poezije na čakavici, bard čakavsko-štokavske recentne poezije Nikola Kraljić još ne posustaje. I dok se čini da naslovi ciklusa jasno naznačuju tematski okvir novih autorovih pjesama, i opet je na djelu tako tipična Kraljićeva igra skrivača značenjima i smislovima traženim i naslućenim u jeziku.

"Kraljić s ovom knjigom još jednom postiže visoke poetsko graditeljske domete ne kidajući društvene i prirodne zakone. Stoga je stupanj lakoće pisanja (čitljivosti) izjednačen sa stupnjem iskrenosti. Pjesnik ništa ne želi liječiti i preinačiti u prirodi jer u njoj zlo naprosto ne postoji. Pjesnikova spremnost na život, iz pjesme u pjesmu, neutaživa je. Kraljić je naprosto čovjek i pjesnik spreman da živi," ističe književni kritičar Sead Begović.

I u pogovoru dalje pojašnjava:

"Jezik je još uvijek temelj Kraljićeve poetike, ali za razliku od hrvatskih pjesnika iz 70-tih prošloga stoljeća, on smatra da je u njemu uvijek pohranjena neka istina koja ga svojom čarobnošću neodoljivo privlači. Da je takav lirski pjev moguć, u sprezi s istraživalačkom sintaksom i morfologijom stiha, bjelodano dokazuje ovaj plodni pjesnik držeći se tog principa i u ovoj knjizi. Njegovo je specifično iskustvo uvijek prožeto maritimnim  slojevima života i lokaliteta od kojih on ni pod koju cijenu ne želi odstupiti niti apstinirati. Stoga su uvijek iznova zanimljivi novi dosezi ove poezije. Kraljić je od onih pjesnika čiji je opus ostvaren bez utjecaja o postojanju drugih pjesničkih djela, pa i kada piše na štokavskom i čakavskom, uz provjereni modernitet koji je u odmaku od zavičajnih sličica.

Stilsko tematski repertoar Kraljićevih novih pjesama još jednom bilježi zamjetno pomicanje prema naprijed. Naime, njegova pjesnička moć započinje kao procesualnost igre i ophođenja jezikom. Osjeća se zadovoljstvo u iznalaženju uvijek novih i novih mogućnosti u korištenju zvuka i značenja te se iskustveni svijet pažljivo proširuje u pjesnikovoj mašti. I ovaj put Kraljić ne odustaje od duhovite naracije poetske dosjetke s kojom kao da osluškuje nesmiljeni život, iako će zadržati sposobnost da zadrži (zamrzne) ili zaustavi poetsku sliku u njenom miru i spokoju.

Priroda i sve što je u njoj zastupljeno (sunčeve zrake, oblaci, zora, zvijezda, smokvin cvijet, burin, jugo, tramuntana, omara cvrčak, ruža, ose, muhe, rosa, latica, zmija, kras, nevera, galeb, plima, kap kiše, grom, tune, orade, mravi, lišće, pauci, vino, grožđe i naravno more - u ciklusu "Sohi") zauzima stožerno mjesto u identifikaciji sa životom. No, to nisu suhoparni prizori već njihov kontemplativni razmještaj. I upravo ta kontinuirana koincidencija prirode i pjesnikove naravi (pjesma: «Na grobljima raste trava»), ta tjelesna taktilnost, prkošenje smrti vitalitetom vlastita postojanja i nadalje je Kraljićevo prkosno (no ipak lirski bojažljivo) poimanje postojanja.

Priroda i ljubavni zov stapaju se u jedan poklič nevične erotske igre, bez posjekotina i sablazni izazvane pretjeranom seksualnošću (u ciklusu "Lukići"). Sve protječe u naslađivanju i uživanju, u prirodnom stapanju i uranjanju muškote u ženskotu. Te metamorfoze, igre skrivanja i otkrivanja, nasladna su mjesta u ovom pjesništvu. Što bi uostalom značila ta mjesta životodajnih metamorfoza? Bez ikakvih dvojbi, svaki svijet koji Kraljić upjesmljuje, dorastao je njegovoj duši. On pokušava stopiti prirodu i umjetnost pa će u sučeljavanju s morem oponašati more ili znakove prirode iz koje je potekao i s kojom čini jednotu. Izričajni put ove poezije uvijek se ostvaruje kao slikovitost nužna za proizvodnju smisla. Ružno, bestidno, zlokobno, gadljivo i sramotno, kao što je medijski ucijenjena suvremena zbilja, pa tako i književnost, ova poezija naprosto ne poznaje. Zazorno je zamijenjeno estetskom integracijom već jednom prepoznatog lijepog.

Svetkovina opojnog života konstanta je ovoga pjesništva. Usuprot nekim sumornim postavkama o životu (Schopenhauer), Kraljić emitira sasvim ohrabrujuće poruke, kao na primjer: ovaj je svijet najbolji od svih drugih svjetova i nipošto ga ne treba opovrgnuti. Naprotiv, treba se s njim i u njemu poigrati jer istinski genije i muza poezije nije smrt već sjaj života."


***

Nikola Kraljić rođen je 29. 12. 1930. u Omišlju, na Krku. Osnovnu školu završio je u Omišlju, a gimnaziju u Krku i Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i psihologiju. Počeo je pisati još u gimnaziji, a objavljivati tek 1964. godine, najprije u časopisima. Piše na književnoj štokavici i na čakavici, kojoj je dao velik jezični doprinos. 

Već prva zbirka pjesama, Vrime, (Biblioteka Dometi, Rijeka, 1972.) predstavlja ga kao zrelog pjesnika, s profiliranom vlastitom poetikom. Do danas Kraljić je objavio ukupno 35 knjiga poezije i poetske proze, izbora iz pjesničkog opusa, neke i u prijevodu na talijanski, engleski i njemački jezik, te Sabrane pjesme.

Zastupljen je u više antologija. Bavi se i prevođenjem s engleskog i talijanskog, mahom poezije, ali i tekstova s područja kulture, umjetnosti, psihologije i filozofije te kritikom i recenzijama. Redovito objavljuje u književnim časopisima, a neke je i uređivao (Riječka revija, Književna Rijeka). Uredio i za tisak pripremio više knjiga drugih autora, uglavnom poezije.

Član je Društva hrvatskih književnika, ogranak Rijeka, čiji je suosnivač i višegodišnji predsjednik, zatim Društva hrvatskih filozofa te Društva hrvatskih psihologa (dobitnik Nagrade Ramiro Bujas za dostignuća na polju psihologije, kojoj je posveti svoj profesionalni radni vijek).

Za svoj doprinos hrvatskom recentnom pjesništvu primio je niz nagrada i priznanja: regionalna Nagrada Drago Gervais (pet puta), Godišnja nagrada Grada Rijeke (1995., za izuzetan doprinos hrvatskoj književnosti), Godišnja nagrada Općine Omišalj (2006. za knjigu poetske proze Moj prijatelj Oton - sjećanja), Nagrada Kaliope književnih stvaralaca otoka Krka (2007.), državna Književna nagrada Drago Gervais (2007., za zbirku Usamljeni veslač i ukupan doprinos hrvatskoj poeziji na čakavici).

Živi, radi i djeluje u Rijeci i rodnom Omišlju.

Nikola Kraljić rođen je 29.11.1930. u Omišlju, na Krku, a preminuo 30.10.2015. u Rijeci. Osnovnu školu završio je u Omišlju, a gimnaziju u Krku i Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i psihologiju. Počeo je pisati još u gimnaziji, a objavljivati tek 1964. godine, najprije u časopisima. Piše na književnoj štokavici i na čakavici, kojoj je dao velik jezični doprinos.  

Već prva zbirka pjesama, Vrime, (Biblioteka Dometi, Rijeka, 1972.) predstavlja ga kao zrelog pjesnika, s profiliranom vlastitom poetikom. Do danas Kraljić je objavio preko 40 knjiga poezije i poetske proze, izbora iz pjesničkog opusa, neke i u prijevodu na talijanski, engleski i njemački jezik, te " Sabrane pjesme".

Zastupljen je u više antologija. Bavio se i prevođenjem s engleskog i talijanskog, mahom poezije, ali i tekstova s područja kulture, umjetnosti, psihologije i filozofije te kritikom i recenzijama. Redovito je objavljivao u književnim časopisima, a neke je i uređivao (Riječka revija, Književna Rijeka). Uredio i za tisak pripremio više knjiga drugih autora, uglavnom poezije. 

Bio je član je Društva hrvatskih književnika, ogranak Rijeka, čiji je bio suosnivač i višegodišnji predsjednik, zatim Društva hrvatskih filozofa te Društva hrvatskih psihologa (dobitnik Nagrade Ramiro Bujas za dostignuća na polju psihologije, kojoj je posveti svoj profesionalni radni vijek).


Za svoj doprinos hrvatskom recentnom pjesništvu primio je niz nagrada i priznanja: regionalna Nagrada Drago Gervais (pet puta), Godišnja nagrada Grada Rijeke (1995., za izuzetan doprinos hrvatskoj književnosti), Godišnja nagrada Općine Omišalj (2006. za knjigu poetske proze "Moj prijatelj Oton - sjećanja"), Nagrada Kaliope književnih stvaralaca otoka Krka (2007.), državna Književna nagrada Drago Gervais (2007., za zbirku "Usamljeni veslač" i ukupan doprinos hrvatskoj poeziji na čakavici) i Nagrade Općine Omišalj za životno djelo za iznimna postignuća u književnosti 2012.

O Kraljiću redatelj Zoran Krema snimio je 2009. polsatni biografski dokumentarni film po naslovom "Če sem sem, ma beloga tovara ne zovem moro".

Živio je, radio i djelovao u Rijeci i rodnom Omišlju.

 

BIBLIOGRAFIJA

– Vrime, Dometi, Rijeka, 1972.
– Žedno more, Riječko književno i naučno društvo, Rijeka, 1973.
– U plimi vjetra, RKND, Rijeka, 1973.
– Put košćere, RKND, Rijeka, 1974.
– Hod, Čakavska scena, Rijeka, 1976.
– Čakavski haiku, Društvo prijatelja mora, Rijeka, 1977.
– Barka puna vode, Čakavska scena, Rijeka, 1980.
– Poludio od riba, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1982.
– Ogni giorno il tempo (Poesie scelte e tradotte da Giacomo Scotti), Cooped La Sfinge, Napulj, 1983.
– Dinarida, ICR, Rijeka, 1984.
– Trag, ICR, Rijeka, 1985.
– Ćapivanje kanta, ICR, Rijeka, 1987.
– Poruka, IRO Otokar Keršovani, Opatija-Rijeka, 1988.
– Duša morda z burum leti do mora, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1993.
– Sedmi val, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1993.
– Salon Kijec, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1994.
– Ja meštar / Io mastro, (dvojezično, izbor u prijevodu Laure Marchig), Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1994.
– Plovuća sidra, Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1994.
– Izabrane pjesme, RINAZ, Rijeka, 1995.
– Pisme nadjene, RINAZ, Rijeka, 1996.
– Bog rožice, RINAZ, Rijeka, 1997.
– Pikarske pjesme o Ani i Bartulu, RINAZ, Rijeka, 1998.
– Prst u moru, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1999.
– Versi od mnozijeh milosti, RINAZ, Rijeka, 2000.
– Simulakrum, Adamić, Rijeka, 2000.
– Kaškino zobo, Vitagraf i DKH, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2001.
– Vodotoč, DKH, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2002.
– Za sjevernim vjetrom / With the North Wind toward the Sea, Naklada LUKOM, Zagreb, 2003. (dvojezično, izbor i prijevod na engleski: Roman Karlović)
– Luđak na Timoru, Naklada LUKOM, Zagreb, 2004.
– Usamljeni veslač, Naklada LUKOM, Zagreb, 2005.
– Moj prijatelj Oton - sjećanja, Naklada LUKOM, Zagreb, 2006.
– Sabrane pjesme, RINAZ, Rijeka 2007.
– Krinka, Naklada LUKOM, Zagreb, 2007.
– Punta od erta, Naklada LUKOM, Zagreb, 2008.
– Sohi, Naklada LUKOM, Zagreb, 2009.
– Vega, Naklada LUKOM, Zagreb, 2010.
– Na nebu se ne prlja rublje / In cielo la biancheria non si sporca, DHK, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2011. (dvojezično, izbor i prijevod na talijanski: Giacomo Scotti)
– Oblak u moru, Naklada LUKOM, Zagreb, 2011.
– Barka na vezu, Naklada LUKOM, Zagreb, 2012.
– Umnažam, Naklada LUKOM, Zagreb, 2013.
– Oleandar, Naklada LUKOM, Zagreb, 2014.
– Oaza, Naklada LUKOM, Zagreb, 2015.
– Oči modrog mora - iz ostavštine, Naklada LUKOM, Zagreb, 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.

– Od istog nakladnika –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Od istog autora –

Prethodna Slijedeća Vidi sve knjige

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve knjige –