Iako mu je prva knjiga pjesama "Vrime" (Dometi, Rijeka, 1972.) objavljena u 42-oj godini, nije pretjerano ustvrditi kako je život Nikole Kraljića obilježila poezija. Počeo je pisati još u gimnaziji, no objavljuje tek od 1964. u časopisima, kada su se već profilirali njegov autohtoni izraz i poetika. I od tada, gotovo do smrti 30. listopada 2015., nije prestao pisati, o čemu svjedoči i posljednja bilježnica iz njegove ostavštine u kojoj predzadnja pjesma nosi nadnevak "2015, julij".

Nikola Kraljič bio je doista plodan pjesnik: za života je objavio 36 izvornih zbirki poezije i poetske proze (od ukupno 42 knjige), posljednjih 12 u Nakladi LUKOM. Dapače, rekla bih da mu se smisao života u trećoj životnoj dobi, nakon što se oslobodio radnih obveza psihologa u riječkom centru za mlade, utjelovljavao upravo u pjevanju. Pjesme su mu bile svojevrstan dnevnik vlastitih osjećaja, doživljaja, susreta, promišljanja, bilješke o gotovo svemu što je mislio, spoznavao, sanjao, čemu se smijao, ljutio i blago ironizirao, što je volio, poštovao i čuvao te čemu se nadao. Rječju: sveobuhvatni intimni razgovori Kraljića - čovjeka sa samim sobom, povjereni papiru i - čitateljima! I baš zato što je iskreno progovarao iz sebe - pojedinca, Nikola Kraljić se svojim pjesmama doticao svih, dosezao je ono univerzalno, svima razumljivo i blisko, pa stoga ne čudi što je još za života stekao brojne poklonike svoje poezije.

Kraljićeva nenadana kratka bolest i brz odlazak naveli su me na pitanje što sadrži njegova ostavština? Ima li u njoj, unatoč brojnim objavljenim zbirkama, još neobjavljenih a pažnje vrijednih pjesama? Kraljić je, naime, velik dio pjesama napisao neposredno pisaćim strojem u svojoj radnoj sobi u Rijeci, ali što je s onima koje je zapisivao na brojne papiriće i u bilježnice, najčešće kada je boravio u rodnoj kuči u Omišu?

Mada će za sređivanje literarne ostavštine Nikole Kraljića trebati još podosta vremena i truda, u istraživanju koje sam provela ograničivši se na posljednje godine njegova stvaralaštva, od 2009. do 2015., pronašla sam 115 njegovih dosad neobjavljenih pjesama. Neke od tih pjesama skice su ili varijante ranije objavljenih pjesama, mnoge je autor jednostavno "zaboravio", previdio ili nije "dotjerao" kako je želio, a neke su jednostavno "otpale" u slaganju ranijih zbirki, ali sve su one, smatram, vrijedne ne samo kao dokumenti iz njegova opusa, nego imaju i svoju pjesničku "težinu". Zato sam ih objedinila u ovoj knjizi, poštujući pritom kronološku nit njihova nastanka, u vjeri da će nam i ova zbirka i opet pružiti intimno zadovoljstvo druženja s Kraljićevim stihovima, a time i s njime iako ga više nema među nama.

urednica Mirjana Šigir

Nikola Kraljić rođen je 29.11.1930. u Omišlju, na Krku, a preminuo 30.10.2015. u Rijeci. Osnovnu školu završio je u Omišlju, a gimnaziju u Krku i Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i psihologiju. Počeo je pisati još u gimnaziji, a objavljivati tek 1964. godine, najprije u časopisima. Piše na književnoj štokavici i na čakavici, kojoj je dao velik jezični doprinos.  

Već prva zbirka pjesama, Vrime, (Biblioteka Dometi, Rijeka, 1972.) predstavlja ga kao zrelog pjesnika, s profiliranom vlastitom poetikom. Do danas Kraljić je objavio preko 40 knjiga poezije i poetske proze, izbora iz pjesničkog opusa, neke i u prijevodu na talijanski, engleski i njemački jezik, te " Sabrane pjesme".

Zastupljen je u više antologija. Bavio se i prevođenjem s engleskog i talijanskog, mahom poezije, ali i tekstova s područja kulture, umjetnosti, psihologije i filozofije te kritikom i recenzijama. Redovito je objavljivao u književnim časopisima, a neke je i uređivao (Riječka revija, Književna Rijeka). Uredio i za tisak pripremio više knjiga drugih autora, uglavnom poezije. 

Bio je član je Društva hrvatskih književnika, ogranak Rijeka, čiji je bio suosnivač i višegodišnji predsjednik, zatim Društva hrvatskih filozofa te Društva hrvatskih psihologa (dobitnik Nagrade Ramiro Bujas za dostignuća na polju psihologije, kojoj je posveti svoj profesionalni radni vijek).


Za svoj doprinos hrvatskom recentnom pjesništvu primio je niz nagrada i priznanja: regionalna Nagrada Drago Gervais (pet puta), Godišnja nagrada Grada Rijeke (1995., za izuzetan doprinos hrvatskoj književnosti), Godišnja nagrada Općine Omišalj (2006. za knjigu poetske proze "Moj prijatelj Oton - sjećanja"), Nagrada Kaliope književnih stvaralaca otoka Krka (2007.), državna Književna nagrada Drago Gervais (2007., za zbirku "Usamljeni veslač" i ukupan doprinos hrvatskoj poeziji na čakavici) i Nagrade Općine Omišalj za životno djelo za iznimna postignuća u književnosti 2012.

O Kraljiću redatelj Zoran Krema snimio je 2009. polsatni biografski dokumentarni film po naslovom "Če sem sem, ma beloga tovara ne zovem moro".

Živio je, radio i djelovao u Rijeci i rodnom Omišlju.

BIBLIOGRAFIJA

– Vrime, Dometi, Rijeka, 1972.
– Žedno more, Riječko književno i naučno društvo, Rijeka, 1973.
– U plimi vjetra, RKND, Rijeka, 1973.
– Put košćere, RKND, Rijeka, 1974.
– Hod, Čakavska scena, Rijeka, 1976.
– Čakavski haiku, Društvo prijatelja mora, Rijeka, 1977.
– Barka puna vode, Čakavska scena, Rijeka, 1980.
– Poludio od riba, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1982.
– Ogni giorno il tempo (Poesie scelte e tradotte da Giacomo Scotti), Cooped La Sfinge, Napulj, 1983.
– Dinarida, ICR, Rijeka, 1984.
– Trag, ICR, Rijeka, 1985.
– Ćapivanje kanta, ICR, Rijeka, 1987.
– Poruka, IRO Otokar Keršovani, Opatija-Rijeka, 1988.
– Duša morda z burum leti do mora, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1993.
– Sedmi val, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1993.
– Salon Kijec, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1994.
– Ja meštar / Io mastro, (dvojezično, izbor u prijevodu Laure Marchig), Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1994.
– Plovuća sidra, Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1994.
– Izabrane pjesme, RINAZ, Rijeka, 1995.
– Pisme nadjene, RINAZ, Rijeka, 1996.
– Bog rožice, RINAZ, Rijeka, 1997.
– Pikarske pjesme o Ani i Bartulu, RINAZ, Rijeka, 1998.
– Prst u moru, Libellus, Crikvenica-Rijeka, 1999.
– Versi od mnozijeh milosti, RINAZ, Rijeka, 2000.
– Simulakrum, Adamić, Rijeka, 2000.
– Kaškino zobo, Vitagraf i DKH, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2001.
– Vodotoč, DKH, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2002.
– Za sjevernim vjetrom / With the North Wind toward the Sea, Naklada LUKOM, Zagreb, 2003. (dvojezično, izbor i prijevod na engleski: Roman Karlović)
– Luđak na Timoru, Naklada LUKOM, Zagreb, 2004.
– Usamljeni veslač, Naklada LUKOM, Zagreb, 2005.
– Moj prijatelj Oton - sjećanja, Naklada LUKOM, Zagreb, 2006.
– Sabrane pjesme, RINAZ, Rijeka 2007.
– Krinka, Naklada LUKOM, Zagreb, 2007.
– Punta od erta, Naklada LUKOM, Zagreb, 2008.
– Sohi, Naklada LUKOM, Zagreb, 2009.
– Vega, Naklada LUKOM, Zagreb, 2010.
– Na nebu se ne prlja rublje / In cielo la biancheria non si sporca, DHK, Ogranak Rijeka, Rijeka, 2011. (dvojezično, izbor i prijevod na talijanski: Giacomo Scotti)
– Oblak u moru, Naklada LUKOM, Zagreb, 2011.
– Barka na vezu, Naklada LUKOM, Zagreb, 2012.
– Umnažam, Naklada LUKOM, Zagreb, 2013.
– Oleandar, Naklada LUKOM, Zagreb, 2014.
– Oaza, Naklada LUKOM, Zagreb, 2015.
– Oči modrog mora - iz ostavštine, Naklada LUKOM, Zagreb, 2016.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.