«Prvi tjedan nakon ceduljica, pošto su me tri dana uzastopce pozivali na saslušanje, noću nisam mogla oka sklopiti. Živci su mi postli tanka žica. Nestala je sila teže koja drži meso, ostala je samo napeta koža i zrak u kostima. U gradu sam morala paziti da ne pobjegnem sama od sebe poput daha na hladnoći...»

U svojim djelima rumunjska spisateljica Herta Müller govori o aspektima vlastitog života u vrijeme najprimitivnijeg totalitarizma u Rumunjskoj i o osjećaju otuđenosti i neukorijenjenosti u novo tlo koji prožima sve njene likove prebjega i disidenata u egzilu. Nakon što je na Frankfurtskom sajmu knjiga javno progovorila protiv diktature u Rumunjskoj, zabranjeno joj je daljnje objavljivanje. Po povratku u domovinu život joj je postajao sve teži te se 1987. godine seli na zapad. Otada živi u Berlinu.

Herta Müller (1953) uvažena je i priznata svjetska spisateljica rumunjskog podrijetla. Pozornost svjetske javnosti zadobila je romanom «Remen, prozor, orah i uže» (1994) za koji dobiva mnoga priznanja, od kojih su najistaknutija njemačka Kleistova nagrada (1994. g.) i Međunarodna književna nagrada IMPAC-Dublin (1997). Dobitnica je i Nagrade Marieluise-Fleisser (1990) te europske nagrade za književnost Aristeion (1995). Nakon romana «Remen, prozor, orah i uže» objavila je još zbirku poezije i eseja «Hunger nach Seide» (1995. g.) te dva romana: «Da mi je danas bilo ne susresti sebe» («Heute war ich mir lieber nicht begegnet», 1997) i «Im Haarknoten wohnt eine Dame» (2000).

Herta Müller rođena je 1953. u rumunjskome selu Nitzkydorfu, u pokrajni Banat. Svjetski je poznata spisateljica i dobitnica mnogih prestižnih književnih priznanja: Nagrade Marieluise-Fleisser (1990.), Kleistove nagrade (1994.), Međunarodne književne nagrade IMPAC-Dublin (1997.), europske nagrade za književnost ARISTEION (1995.), Nagrade Franz Kafka (1999.), Nagrade Konrad Adenauer (2004.), Nagrade grada Berlina (2005.) i Nobelove nagrade za književnost 2009.

Nakon što je 1987. uspjela napustiti Rumunjsku i preseliti se u Njemačku, već je krajem osamdesetih otkriva njemačka publika čitajući njezinu zbirku pripovjedaka Nizine. Devedesetih postaje jednim od najvažnijih imena na zapadnoeuropskoj književnoj sceni s dvama romanima "Remen, prozor, orah i uže" (OceanMore, 2002.) i "Da mi je danas bilo ne susresti sebe" (OceanMore, 2005.). "Ljuljačka daha" (Atemschaukel) objavljena je 2009. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.