Nakon što je Herta Müller 1987. uspjela napustiti Rumunjsku i preseliti u Njemačku gdje je već krajem 80-tih čitajući njezinu zbirku pripovjedaka "Nizine" otkriva njemačka publika, a u devedesetima postaje jedno od najvažnijih imena na zapadnoeuropskoj književnoj sceni s dva romana "Remen, prozor, orah i uže" (Herztier, 1994.) i "Da mi je danas bilo ne susresti sebe" (Heute wär ich mir lieber nicht begegnet, 1997.), te nakon što u razdoblju iza 2000. objavljuje niz eseja, pjesama s kolažima i proza, 2009. nastaje "Ljuljačka daha" (Atemschaukel).

Taj roman pokazuje da, kako sama Herta Müller kaže, nijedan odlazak nije konačan. U svojim intervjuima ističe da je neraskidivo vezana za prošlost i iskustvo diktature, strah te sjećanja na djetinjstvo i mladost u skučenoj rumunjskoj provinciji banatskih Švaba, koji su nakon pada nacističkog režima 1945. mahom (sve žene i muškarci između 17 i 45 godina) bili odvedeni u ruske logore kako bi kao pripadnici naroda koji je sve razorio pomogli u obnovi.

Književnost ne može promijeniti sve to. Ali može – s odmakom – iskoristiti jezik kako bi otkrila istinu koja pokazuje što se događa u nama i oko nas kad se poremete vrijednosti. Književnost se obraća svakom od nas pojedinačno – ona je osobno vlasništvo u umu svakoga od nas. Ništa nam ne govori toliko snažno kao knjiga, koja od nas ne očekuje ništa zauzvrat, osim da mislimo i osjećamo.

Iz govora Herte Müller na dodjeli Nobelove nagrade

**

"Ljuljačka daha" fikcionalna je autobiografija sedamnaesetogodišnjeg Leopolda Auberga, kojega 1945. odvode u ukrajinski logor, iza nulte točke egzistencije. Leo odlazak u zatočeništvo doživljava kao oslobođenje od straha da će provincijska sredina otkriti njegovu homoseksualnost. I ne sluti da bi priznavanje homoseksualnosti u logoru značilo smrtnu presudu, a još manje da će i nakon propaćenih strahota u logoru ponovno biti gurnut na rub društva i biti izopćenik zabite sredine.

Ovaj roman pokazuje da, riječima Herte Müller, nijedan odlazak nije konačan. U svojim intervjuima ističe da je neraskidivo vezana za prošlost i iskustvo diktature, strah te sjećanja na djetinjstvo i mladost u skučenoj rumunjskoj provinciji banatskih Švaba, koji su nakon pada nacističkog režima 1945. mahom (sve žene i muškarci između 17 i 45 godina) bili odvedeni u ruske logore kako bi, kao pripadnici naroda koji je sve razorio, pomogli u obnovi.

Poput svih proznih tekstova Herte Müller, i ovaj je roman vrhunsko književno ostvarenje onkraj svakog biografizma, naivnoga povijesnog prikaza i tematiziranja političkog autsajderstva. Zgusnut poetski jezik realne situacije užasa pretvara u snažne univerzalne slike ljudske patnje i snage koju čovjek nalazi u rubnim životnim situacijama, što je u prozi Herte Müller prepoznao i žiri za dodjelu Nobelove nagrade.

Helen Sinković

Smjelo književno djelo kojem teško možemo naći para u suvremenoj europskoj književnosti.
Süddeutsche Zeitung

Ostalo je u Herti još mnogo toga iz istočnoeuropske prošlosti, ne samo u temama o kojima piše već i u beskompromisnom karakteru, u njenoj odrješitosti kao i cinizmu koji joj je služio kao oklop da bi preživjela u Rumunjskoj. Promijenila je boju kose, i dalje je sitna i živahna poput vrapca i vrlo lucidna i britka. No sudeći po literaturi, Herta nije vrabac – nego zmaj.
Slavenka Drakulić

Dojam koji na nas ostavlja Ljuljačka daha trajan je. Dodjela Nobelove nagrade za književnost Herti Müller to je na veličanstven način potvrdila.
Frankfurter Allgemeine Zeitung

Ako je Solženjicinov Jedan dan Ivana Denisoviča bio dokument iz radnog logora, prva knjiga sovjetskih gulaga, Ljuljačka daha terminalna je logorska poema. Apsolutno poetična, apsolutno stravična.
Moderna vremena

Majstorsko djelo koje oduzima dah.
Die Zeit

Herta Müller rođena je 1953. u rumunjskome selu Nitzkydorfu, u pokrajni Banat. Svjetski je poznata spisateljica i dobitnica mnogih prestižnih književnih priznanja: Nagrade Marieluise-Fleisser (1990.), Kleistove nagrade (1994.), Međunarodne književne nagrade IMPAC-Dublin (1997.), europske nagrade za književnost ARISTEION (1995.), Nagrade Franz Kafka (1999.), Nagrade Konrad Adenauer (2004.), Nagrade grada Berlina (2005.) i Nobelove nagrade za književnost 2009.

Nakon što je 1987. uspjela napustiti Rumunjsku i preseliti se u Njemačku, već je krajem osamdesetih otkriva njemačka publika čitajući njezinu zbirku pripovjedaka Nizine. Devedesetih postaje jednim od najvažnijih imena na zapadnoeuropskoj književnoj sceni s dvama romanima "Remen, prozor, orah i uže" (OceanMore, 2002.) i "Da mi je danas bilo ne susresti sebe" (OceanMore, 2005.). "Ljuljačka daha" (Atemschaukel) objavljena je 2009. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.