Adelheid Duvanel slovi za majstoricu kratke forme. Njezine priče portreti su čudaka i izopćenika, neprilagođenih i napuštenih, onih drugačijih, ljudi koji osjećaju malo više nego što bi trebalo i vide stvari na samo njima svojstven način. Njezini neobični likovi tvrdoglavo kroče kroz život, ne odričući se svog često kobnog senzibiliteta i osebujnosti. Oni upravo u otklonu od očekivanja što im nameće društvo nalaze dostojanstvo i ustraju u svojim opsesijama i pravu da budu „nesposobni za život“.

Premda mračne, često jezovite i uznemirujuće, njezine su priče pune apsurdnih obrata kao i suptilnog humora koji ponekad prelazi u nadrealno i groteskno. Za prvi prijevod na hrvatski jezik odabrane su tri zbirke priča: "Priče vjetra" (1980.), "Muzej naočala" (1982.) i "Odgoda izvršenja" (1991.), koje povezuje autoričin precizan, poetičan i metaforičan jezik, njezino umijeće oslikavanja detalja i karakterizacije likova, sveprisutna priroda kao ravnopravni protagonist i kao prostor u kojemu se vidljivi, poznati svijet susreće s unutrašnjim svjetovima likova stvarajući začudne slike nesvakidašnje snage.

Čovjek je u iskušenju reći da je ova književnost čudo. S jedne strane čudo zadivljujuće empatije za ljudske dubine, čudo jezične preciznosti i slikovite višeslojnosti. S druge strane, čini se pravim čudom da je autorica, koja je imala težak život, smogla snage stvoriti tako jedinstvenu, formom savršenu književnost.
Hansruedi Kugler, Aarauer Zeitung

U gustim pričama Adelheid Duvanel treba uživati kao u delicijama: u malim porcijama koje treba polako blagovati.
Sabine Doering, FAZ

Njezine priče prohuje kao udar vjetra, podarujući nam dašak slobode i čežnju za drugim mjestima, izvrnu mnogo toga i razbaruše uredno počešljane stavove.
Rolf Michaelis, Die Zeit

Adelheid Duvanel (1936. – 1996.) švicarska je književnica i slikarica, rođena u Baselu kao Adelheid Feigenwinter. Završila je Školu za umjetnički obrt u Baselu, gdje je potom radila kao uredska namještenica i novinarka. Već 1953. godine prvi put boravi u psihijatrijskoj klinici. Od 1962. do 1981. bila je u kompliciranom braku sa slikarom Josephom Duvanelom s kojim je imala kćer. Njihov je stan bio središte boemske scene Basela. Nakon razvoda ponovno se vraća slikanju te održava brojne samostalne izložbe.

Rane tekstove objavljivala je pod pseudonimom Judith January u novinama Basler Nachrichten te u antologijama i književnim časopisima. Njezina prva zbirka priča Priče vjetra objavljena je 1980. u nakladi Luchterhand. Adelheid Duvanel dobitnica je prestižnih nagrada, poput Nagrade za književnost Kranichstein, Nagrade za književnost kantona Bern i Nagrade za životno djelo švicarske Zaklade Schiller.

Ipak, zbog svog nekonvencionalnog života i privatnih lomova često je bila stigmatizirana i ostala je autsajderica u švicarskoj književnosti. Naklada Limmat iz Züricha objavila je 2021. njezina sabrana djela koja čine sedam zbirki priča i brojne samostalno objavljivane kratke priče, čime je književno djelo Adelheid Duvanel iznova dospjelo u središte zanimanja. Kritičari ističu radikalnu poetsku snagu njezina jezika koja je čini jednim od najvažnijih glasova švicarske književnosti 20. stoljeća.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.